LUKIN PORTAL
Nekoć davno, prije mnogo godina, pod vrletnim Susedgradom, živjeli su mlinar, mlinarica i njihov sin jedinac. Živjeli su sretno i ničega im nije nedostajalo. Njihov sin se zaljubio u lijepu, siromašnu djevojku koja se zvala Janja, ali je to neko vrijeme tajio od roditelja.
Jednoga dana je majka mlinarica rekla svome sinu kako je već odrastao i kako mu je vrijeme za ženidbu. Tada joj je sin priznao: –Jesam, majko, zaljubljen sam, u lijepu, mladu, bijelu Janju.
Mlinarica se jako razljutila i vikala je na sina jer se on, tako bogat, zaljubio u siromašnu djevojku. Tada je došao mlinar i zapovijedio mlinarici da šuti. Rekao je sinu da je njegova volja koju će djevojku uzeti za ženu i neka se slobodno oženi Janjom.
Na dan vjenčanja je mlinarica ostala u kući kuhati ručak za svatove. Bila je srdita.
Kad su svatovi došli pred kuću, mlinarica je stala na vrata i povikala;
–Pogodi me strijela mahom ak’ mi Janja bude snahom! A ti, družbo, na toj stijeni kamenom se okameni!
Kroz selo je protutnjila strijela i okamenila svatove i cijelo selo. Od tada je stari, vrletni Susedgrad – kamen.
*Napomena; Stari grad Susedgrad se nalazi na zapadnom dijelu Medvednice (Zagrebačke gore).
Postoji jedna legenda o kamenim svatovima koja potječe iz Herceg Bosne, ali također podno grada Susida, onog uskopaljskog. uskoplje.blog.hr moguće je naći i pročitati jednu verziju te legende, no, ovdje je interesantnija podudarnost zagrebačkog Susedgrada i uskopaljskog Susida. Da ne duljim (i ne gnjavim) jedna druga legenda o stanovnicima uskopaljskog Susida kaže da su njegovi stanovnici dolaskom Turaka napustili svoj tvrdi grad i svoju dolinu i otišli nekamo na sjever. Možda baš u Susedgrad, u koji su sa sobom donijeli i legendu o kamenim svatovima (koju, usput, prvi bilježi August Šenoa).