Nek se pamti i spominja
piše: Željko Mužević
Između Požege i izletišta Velika nalazi se mjesto Trenkovo, gdje je imanje i dvorac imala glasovita obitelji Trenk poznatoj po pukovniku Ivanu Trenku vojnom zapovjedniku Broda i njegovu sinu barunu Franji Trenku pred kojim je doslovce drhtala zapadna Europa. Danas su ostale samo priče, legende i dvorac koji je sada praktično ruševina koju nema tko obnoviti.
Čitav život baruna Franje Trenka isprepleten je brojnim avanturama kako na vojničkom tako i ljubavnom polju. A bogami i na onom modnom jer je rubac ( kravata) kojeg su nosili njegovi panduri postao nezaobilazan dio muške odjeće.
Otišao je barun Trenk u legendu zahvaljujući velikom temperamentu i neustrašivosti, a sam spomen na regimentu “trenkovih pandura” sastavljenu uglavnom od dobrovoljaca iz Slavonije bio je dovoljan da protivnicima diljem Europe zaledi krv u žilama. Čak niti carica Marija Terezija nije uspjela obuzdati Trenka. Isprva njezin miljenik, a legenda kaže i kratkotrajni ljubavnik, život je skončao 1747. god. kao osuđenik odbijajući caričin poziv da moli za milost. Ime baruna Trenka trajno je obilježilo i Požeški kraj i Slavoniju nakon što je sa dvadeset i jednom godinom postao vlasnik brojnih očevih imanja među kojima su bili i posjedi u brestovačkom i veličkom kraju.
Na žalost do danas je ostao sačuvan jedino dvorac u mjestu Trenkovo nedaleko Požege. Okružen velikim parkom često je služio kao utočište Franji Trenku nakon brojnih krčmarskih zadjevica i svađa u kojima je često pala i pokoja glava. Tajnovit kao i barunov život, ostalo je i dosta nepoznanica i oko samog dvorca kojeg je nakon odlaska Turaka iz Požeškog kraja vjerojatno sagradio njegov otac na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće.
Sadašnji izgled dvorac zahvaljuje temeljitoj rekonstrukciji u prošlom stoljeću, a o tome kako je izgledao dok je u njemu boravio Franjo Trenk nema gotovo nikakvih podataka. Poslije njegove smrti dvorac je “nacionaliziran” od strane Marije Terezije i više je puta mijenjao vlasnike ali barun Trenk ostao je njegov najpoznatiji vlasnik. Nakon 1945. god. u njemu je bila sve do kraja 80-tih godina smještena tamošnja osnovna škola, a tijekom Domovinskog rata bio je sjedište najprije ZNG-a i HV, a nakon toga i postrojbe specijalne policije PU požeško-slavonske poznate kao “Trenk”. Danas se nalazi u vlasništvu Kutjeva d.d. i u očekivanju novog vlasnika izložen je propadanju i devastaciji.
Temeljitom adaptacijom dvorac bi zasigurno postao važnim dijelom ovdašnje turističko-povijesne ponude jer se oko objekta nalazi u ovom dijelu Slavonije jedinstveni arboretum koji je danas isto tako izložen devastaciji. Dok neki gradovi srednje Europe, poput njemačkog Waldmuenchena imaju čak i svetkovinu baruna Trenka, područje na kojem je živio, dvorac u Trenkovu, legenda o tajnovitim sastancima Franje i carice Marije Terezije u stoljetnim kutjevačkim vinskim podrumima i mit o nepobjedivim “trenkovim pandurima” još uvijek čeka da se otkrije široj javnosti.
ONO ŠTO NIJE USPIO ČOVJEK, USPJELA JE OLUJA
A šta je sa poslednjim vlasnicima zamka Trenkovo a to je porodica Zeiss?Oni su poslednji vlasnici i isterani su posle rata.Njima pripada zamak.
A šta je sa poslednjim vlasnicima dvorca a to je porodica Zeiss koja je morala posle rata napustiti dvorac?Oni su poslednji vlasnici dvorca i morao bi se njima vratiti!
Tako je poštovani čitatelji Hrvatski Glas Berlina
dragi komentatori
Stare arhitekture su Hrvatsko povjesno ali i turističko blago…Koje se u Hrvatskoj premalo dade pažnju i cijeni tako makar momentalno izgleda..
Vjerojatno se za takove podhvate za adaptiranje dobije novac i od Europske unije..ili će se dobiti..pitanje je samo za što će se potrošiti.
Takvih poviestnih građevina, tkoje su nemilosrdno prepuštene vriemenu kao da nisu naše, ima bezbroj. Ta nebriga je naš najupečatljiviji “brend”. Osnovno pravilo naših vlastodržaca je, ne održavaj, tj. ne popravljaj ništo dok se ne razpadne, a onda ruši!
Poznato je da nikada ni za što nema novaca jer, ako ta prokleta VLAST nešto odluči napraviti, to košta najmanje deseterostruko od stvarne ciene. Jasno, zato se VLAST i odluči nešto napraviti! LAPANJE je jedina “pokretačka” snaga VLASTI i šire!
Pošto mi je suprugin otac iz Požege upznao sam tamo mnoge divne ljude, ali sam vidio i Trenkov dvorac koji je zapušten i nezaustavno propada.
Čudi me da nije obnovljen jer požešani su poduzetni ljudi i zato me čudi da tu nije ništa dosada poduzeto. Supruga Jadranka ima tamo jednog uglednog i cijenjenog bratića, vidjet ću da li on ima volja da nešto poduzme, jer da se razumijemo …on je skoro 70 godina, ali vrlo poduzetan.