SPASITE (J)OBŽEV

piše: Marija Matijašević
foto: Sonja Breljak

Stružec/Ne znam ni  sama koliko je stara, samo znam da smo se uvijek, kao djeca, na njoj kupali, lovili ribe i jeli ih …pečene na vatri. Seoske žene su na njoj, jednom mjesečno, prale rublje. Poslije obilnih poljskih radova ili spremanja sijena, mašinanja …kupali bismo se navečer u njoj. Bila je čarobna. Čista k´o suza. Navečer topla …pretopla. Mirna.

Kad bi se mi djeca kupali na njoj cijelo ljeto za vrijeme praznika …jer za more se nije imalo novaca …i pili bi ju …toliko je bila čista. Skupljali smo školjke i gazili po kristalnom pijesku što svjetluca na žarkom suncu, dok sve gori od vrućine, na našoj zemlji Moslavačkoj. Ispod starih vrba dugo smo se odmarali … Ima dvadeset godina …kako je tome kraj!
Moju rijeku, koja protječe preko mog sela Stružca, odavno  su …negdje daleko gore …zatvorili za navodnjavanje polja kukuruza, Lipovice. Danas nema polja kukuruza a već više od 20 godina …nema ni rijeke. Presušila je. Samo se malo napuni s dovodom vode kad Sava prijeti poplavama.
I tako …stoji  moja Jobžev …kako ju moji seljani zovu. Stoji … ne, stoji …ona leži. Umrla je. Kada sam prije mjesec dana prošetala pokraj nje, šokirala sam se. Cijela rijeka je bolesno zelena, na njoj rastu neki veliki listovi, koji su ju zarasli, osvojili do polovice njene površine. I  nije to ono što predstavlja pravi problem. Naime, cijelom površinom zaustavljene rijeke, izlaze mali mjehurići, šište na površini, kao da je to neki plin? Uz to …mutna je i zarazna.
Zadnjih godina su prečesto umirali mladi ljudi od najtežih bolesti. Što se još događa?
Pričali su mi mještani …ljudi bacaju u rijeku otpad i iznutrice nakon klanja svinja ili živadi.
Prije par godina skupljala sam potpise, da se Jobžev otvori i propusti …da se očiste obale i cijelo korito. Skupila sam 99  posto potpisa mještana koje sam odnijela u općinu Popovaču a  kopiju poslala na Hrvatske vode, Županijske vode … No, ni od kuda nisam dobila potporu …čak niti odgovor!
Svi prozvani prebacuju odgovornost jedni na druge. Kako smo  selo na rubu Lonjskog polja … priznatog i zaštićenog kao park prirode … mislim, i nadam se, da bi se netko morao naći koji će pomoći da moja inicijativa uspije. Jer … nemamo puno vremena, to već ionako predugo traje. U žarko ljeto kad riječno korito skoro presuši, zaraza je lako moguća. Molim sve koji mi mogu pomoći, da mi se jave. Molim i mlade da se bore za svoju budućnost i budućnost svoje djece.
Srušio  se i stari most na rijeci (J)Obžev. Od načelnika sam uspjela saznati, da je konačno napravljen projekt mosta. Da li ću dočekati njegovu izgradnju? Preko mosta je nekada vodila državna cesta od Siska prema Kutini, a jedan krak se u Stružcu odvajao prema Popovači.
Ovo moje prekrasno selo na rubu Lonjskog polja … sa starim tremovima i bogatim nalazištima nafte, s najvećim izvozom u Hrvatskoj …trebalo bi biti pravo turističko selo u koje bi dolazili  posjetitelji iz okolice i Zagreba.
Trebao bi netko prepoznati ljepote i mogućnosti našeg sela i pomoći mu.
Dnevno se  biciklom do nas preveze dosta ljudi. Raspituju se za put. Nema putokaza …. nema odmarališta, zalogajnice. Nema ništa za mlade i djecu. Nema kupališta, koje bi moglo biti tu pred našim očima. Rijeka je ni  200 metara daleko od moje kuće …žalosna, zaustavljena, mrtva rijeka.
Spasite (J)Obžev! Spasite moje selo!