Iseljenička priča
piše: Emil Cipar
Nije bilo uzalud 3 …dio treći
-Mach was du willst? Reče Tomica svojoj ženi i uputi se u vrt. U zadnje vrijeme je često koristio tu rečenicu. Odnosi sa Chantall nisu bili baš… u zadnje vrijeme često je provodio više slobodnog vremena u laubi, nego kod kuće.
Stigavši u vrt uputi se odmah u laubu. Ne pogleda ni lijevo ni desno, ne primjeti ni odlomljenu granu na cvjetnoj gredici. Nakon nekog vremena izađe s bocom piva na malu terasu ispred laube. Pije dosta u zadnje vrijeme.
Razmišlja o braku …o obitelji. Oženio se sa Chantal prije šest godina. Radila je kod njega u firmi, bila vesela, nasmijana… i nekako lijepa.
Pozvala ga jednom na karneval. Zajedno su proveli cijelo poslije podne …večer …noć. Postala je česti gost u njegovoj maloj sobici u potkrovlju. Jednoga dana je donijela malo više stvari i ostala. Sobica je postala tijesna, pa potražiše i nađoše veći stan. I namjestiše ga novim namještajem. Na opremu stana potrošio Tomica svu ušteđevinu. I na novi …veći auto.
Roditelji su joj bili rastavljeni. Majka je radila u velikoj robnoj kući u gradu, a otac u jednoj gradskoj ustanovi. Chantal je s njima imala rijetke kontakte.
Jedna soba ostade prazna. Dječja. Za to je bilo još vremena. Treba uživati dok si mlad.
Ali zanos se brzo istrošio. Tomica je od kolege kupio vrt. Oduvjek je rado radio na zemlji, pa mu je vrt dobrodošao. Provodio je tu sve više vremena. Chantal je rađe izlazila s prijateljicama.
Jednoga dana reće mu da je trudna. Nije ga to niti obradovalo, niti iznenadilo. Odlučiše se vjenčati. Tomici su za to trebali neki papiri iz matičnog ureda u Hrvatskoj, pa zamoli Matu da mu ih pribavi.
******
Mata se nije usudio dadi ništa pomenuti. Prije nekog vremena dobili su telefon i sa Tomicom je razgovarao vikendom. Privikao se Mata na činjenicu da ostaje na neizvjesno kod roditelja. Znao je da je to Tomičino mjesto, ali s dadom nije više razgovarao o tome.
Obradovao se kad je čuo da se Tomica ženi. Ne toliko što je sad izvjesnije da će duže ostati u Njemačkoj, nego bilo mu je već krajnje vrijeme, a i selo počelo već svašta pričati.
Samo …kako to reći dadi da Božo ženi Švabicu. Toga još nije bilo da je neki Šokac iz sela oženi Švabicu. A bilo mu i Zorke žao. Kakva bi to samo žena bila za Božu!
Papire koje je Božo tražio …poslao mu je. Kako to samo obznaniti Dadi! A trebalo bi nekako reći i Zorki. To ga je još više mučio.
Božini odnosi s Zorkom nisu mu bili jasni, ali primjetio je da tu nešto ima. Zorka se nije udavala, a bila je vrlo cjenjena u selu. Nekako neprimjetno pretvorila se …iz neugledne, samozatajne osobe u ljepoticu. Dostojanstvena, samozatajna, povučena, tiha… U selu su se ljudi često obraćali njoj kada je trebala bilo kakva pomoć u kontaktima s državnim ustanovama.
Ali mora se Zorki to reći…red je red.
******
-Hvala ti Mata …znam da ti je bilo teško razgovarati sa mnom. Ne brini se! Nisam ja ni očekivala da će me Božo oženiti. Ja sam mislila …ma nisam ništa mislila …oprosti malo sam …onako mi nešto. Svako dobro Mata …pozdravi Ružu, sestru ti …kad ju vidiš! Žurim …idem …tata je nešto bolestan, pa ga moram voditi doktoru. A jeli lijepa ta Njemica? Ma znam nisi ju vidio, ali …mislila sam. Ma ništa …zaboravi!
Znala je to Zorka …sve joj je njen zdravi razum govorio, ali nije ga htjela slušati. Nakon razgovora sa Matom osjećala se jadno, izgubljeno i …usamljeno. Nije imala nikoga s kim može podijeliti bol koja ju obuzela. Razumna i pametna shvatila je da će joj samoća biti doživotni suputnik. O Bože!
Nije bila srdita na Božu. A i kako bi to mogla biti! Božo joj nikada nije obećao da će ju ženiti. Nije među njima bilo ništa osim onog pogleda kada je dovezao svinje. Njega je očito krivo protumačila.
-Jednu kavu molim! Odgovori na upit konobara i tek tada shvati da se nalazi u gostionici. Nikada do tada nije kročila u takve prostorije.
-Nešto nije u redu?
Zorka se trgne iz razmišljanja. Pred njom je već duže vremena stajala netaknuta kava.
-Ne, ne …sve je u redu! Sve je u najboljem redu! Sve je u takvom redu da ne može biti bolje.
******
Božo je popio treću bocu piva, a još uvjek se nije pomaknuo s mjesta, niti bilo što napravio. Hoće li tako biti cijeli život …pitao se. Posao, svađe sa Chantal, pomirenja, godišnji odmori u Španjolskoj… Prošle godine je prije godišnjeg odmora kupio fotoaparat i u Španjolskoj napravio bezbroj slika. Htio je slike pokazati u selu, ali kome? Dadi, bratu …možda Zorki!? Na slikama su uglavnom Chantal u djeca …Olaf i Ana-Marie. Koga to zanima u njegovom selu?
Mata ga i dalje gnjavi sa prepisivanjem. Napravio bi Božo to, ali dado ne bi dao. On se još uvjek nada Božinom povratku. Pa tko zna …ovo sa Chantal ionako ne ide. Sve je okrenulo k vragu.
Pri pomisli na Zorku lice mu se raznježi. Nije se udala. Ah kakva bi to žena bila! Nekako je bio uvjeren da se sa Zorkom nikada ne bi posvađao. Bio je ljut na dadu, na sebe, na cijeli svijet zato što je tako različit.
-Opet smrdiš kao bačva piva reče mu Chantal. Neću to više trpjeti! Idi u laubu i živi tamo. Ti i nisi stvoren za civilizirani život …bio si i ostao balkanski seljak! …pozdravi ga Chantal po ulasku u stan.
-Gut! …odgovori Božo kratko. Nije se upuštao u svađu. Okrenuo se i uputio u laubu. Bio je to njihov posljednji razgovor u šestogotišnjem braku.
Nakon rastave Chantal je dobila skrbništvo nad djecom, a Božo je ostao sam. Prestao je piti, posvetio se poslu, vjerovao je da će uspjeti uhvatiti život u ruke.
******
Zorka je doznala brzo za Božinu rastavu. Rekao joj Mata. Nadao se da će Zorka poduzeti neki korak …još postoji nada.
Dugo je gledala u bjelilo papira u stroju za pisanje i ne udarivši ni slova na njemu otišla na počinak.
Poštovani Emile
Zorka je bila dobra i razumna žena,
pre dobra za Tomicu.. a Tomica si je sam kriv,
jer nije znao što hoće..nažalost takovih ima i više koji sa svojim neozbiljnim ponašanjem izgubiju i ženu i dijecu..pa rastave još na kraju ispadnu kao da su u modi ili ćak moderne.
Poštovani Emile
i moja iskustva mi govore
Kada se više ne zna izlaza,
dobro je ponekad.. prije nego što sve ode k vragu početi iz početka.