SPORT I NOVAC

O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Očekivani poraz hrvatskih košarkaša od Grčke na Europskom prvenstvu otvorio je niz pitanja o današnjem stanju hrvatskog sporta. Lošiji rezultati naših nacionalnih vrsta u loptačkim sportovima u posljednje su vrijeme sve češći. Osobito se to odnosi na nekad našu perjanicu – košarku. Čitajući forume i različite sportske komentare  …osuđuju se treneri, igrači, reprezentativna vodstva, sportski dužnosnici pa čak i političari. Na žalost nigdje nisam naišao na neke konstruktivne prijedloge i ideje kako pomoći hrvatskom sportu. Ne želim reći kako su naši rezultati loši osobito u odnosu na veliki broj nama po veličini i ekonomskoj snazi sličnih država. Ali navikli smo na mnogo bolje rezultate. Sigurno je jedan od razloga nedostatak financijskih sredstava i u posljednje vrijeme bojazan sponzoriranja vrhunskih sportaša od nekada izdašnih sponzora tj. javnih poduzeća. Vrijeme amaterizma u vrhunskim sportskim ostvarenjima daleko je iza nas.

Ne može se košarka više igrati samo na našu urođenu kreativnost i lepršavost već iza rezultata treba stajati i moćni logistički stroj. Briga o prehrani, pravilnom odmoru, opuštanju mišića, masaži, terapijama, individualnim treninzima, proučavanju slabosti protivničkih ekipa samo je jedan od segmenta profesionalnog sportskog rada i pristupa. Podsjećam na slučaj biatlonca Jakova Faka!? Razvijajući dalje ovu misao ukazao bih i na,  po prvi puta organizirano, Europsko prvenstvo u košarci na kojem su nastupile 24 ekipe. Znate li zašto? Razlog je u tome što se Italija nije plasirala na prvenstvo po starom modelu i moćnici u Europskoj košarkaškoj federaciji su popustili talijanskom pritisku i proširili prvenstvo.
Naravno kako je uzrok u sponzorskim sredstvima i eurima koji se vrte u talijanskoj košarci za razliku od hrvatske u kojoj su eventualno 2 kluba u stabilnoj financijskoj situaciji. I to zahvaljujući jednom košarkaškom zaljubljeniku koji ulaže svoj novac u klub i još uvijek dobrim političko-gospodarskim vezama u drugom klubu. Zato je jedino i ispravno rješenje privatizacija sportskih klubova i dosljedna provedba Zakona o sportu koja je već davno trebala biti i završena.
Ako Englezi mogu u nogometu pola klubova prodati Arapima, a ostatak Rusima i Amerikancima, zašto i mi to ne učinimo?! Bolje prodati sportske klubove nego nacionalno bogatstvo …vodu, otoke, zemljište. Pri tome mislim na prodaju strancima ukoliko ne bi bilo interesa kod domaćih sportskih investitora.
Siguran sam kako bi se tada uz Dinamo pojavio još poneki financijski, a time i igrački klub te bi nam i državno prvenstvo bilo zanimljivije. A ne da se u sadašnjoj nemoći i na žalost sportskom jalu, stvaraju sukobi između naša dva najveća nogometna kluba. Gdje su vremena kada se pjevalo ...Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, s njima se ponosi čitava Hrvatska!
Druga je sportska priča amaterizam i ulaganje u školski sport i rekreaciju za što zdraviju naciju. Upravo danas sam pročitao kako i na tom planu ne cvjetaju ruže jer su nam prvoškolci sve pretilniji. Razlog nije u samo sve manjem kretanju već i u nekvalitetnoj prehrani. Zato za pedijatre, kineziologe, nutricioniste i sportske pedagoge u našoj državi ima sve više i više posla.
Nadam se kako će  Olimpijski odbor, Sportski savez za školsku djecu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Sportske zajednice, Kineziološki fakultet i ostali nadležni subjekti na ova pitanja i probleme iznaći ubrzo prave odgovore. U suprotnom ostat će nam samo u sjećanju kako smo nekad bili sportska velesila, a Split najsportskiji grad na svijetu!