PROMOCIJA EMOCIJA

SUSRETI
piše: Emil Cipar

SLAVONSKI BROD – Na prvi pogled ništa neuobičajeno. Najavljena je promocija jedne knjige …za Gradsku knijžnicu i za ljubitelje knjige u Slavonskom Brodu najobičnija rutina, svakodnevni posao. Navikli Brođani na raznovrsnost i profesionalnost djelatnika knjižnice, pa od svake akcije u Gradskoj knjižnici očekuju puno i rado ih posjećuju.

Ali promocija monografije Marko Kern iz pera poznatog autora dokumentarnih filmova Darka Glavana pobudila je posebno zanimanje. Jer …Marko Kern je Brođanin, odrastao na Bajeru …kako Brođani nazivaju savsku obalu, a svoju žeđ za novim, nepoznatim gasio je diljem svijeta. I napravio bogatu karijeru, ostavio traga u tome svijetu. Sve je to sažeto u knjigu koju je napisao njegov prijatelj Darko Glavan, poznati autor dokumentarnih filmova, koji je nažalost prerano izgubio život. Na promociji je predstavljen i njegov film o Marku Kernu.

I sada je ta knjiga na stolu u Gradskom knjižnici u Slavonskom Brodu. Iza knjige Marko Kern, a ispred nje brojni Brođani. I ne samo Brođani, nego dio velikog broja prijatelja koje je upoznao u svijetu kao supruga pokojnog Darka Glavana i njihov sin.

I sama knjiga je umjetnost i po obliku i po sadržaju.

Napetost se osjeća u zraku. Knjigu predstavlja profesor Bogdan Mesinger iz Osijeka, koji je napisao i recenziju za nju. I to je uobičajeno u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu i drugdje, pa nebi bilo vrijedno spomena. Ali spomena je vrijedno da je profesora Mesingera i njegovu suprugu iz Osijeka, zbog njihove ograničenosti u kretanju, osobno dovezao ravnatelj knjižnice Ivan Stipić. Izvanredan napor, koji ne stoji u opisu njegovog radnog mjesta, kao što ne stoji puno toga što on i marljivo osoblje knjižnice čine kako bi od jedne birokratske ustanove učinili ono što Gradska knjižnica danas jest. Omiljeno sastajalište prijatelja kulture, znanosti, društvenih djelatnosti…

Profesor Mesinger priča o Marku, o Darku, o knjizi, o filmu …posjetitelji i Marko proživljaju svoj vlastiti film. Evociraju se uspomene na vrijeme dok je Marko živio u Brodu, ili na njegove brojne posjete nakon odlaska.

I dok profesor Mesinger priča o fenomenu zajedništva dva, naoko različita područja umjetničkog djelovanja kao što su film i slikarstvo, uspoređujući to zajedništvo sa dva zupčanika koji se dodiruju na obodima, ali taj dodir traje i zajedničkim kretanjem prodire u unutrašnjost njihova bića, nestaje i ponovo se spaja u redovnom ciklusu …svaki posjetelj doživljava svoj osobni kontakt s Markom i njegovom umjetnošću. Jer taj dodir ostavlja duboke tragove.

Toga su svjesni i Markovi kritičari koji Marku prebacuju lutanje i traženje u različitim oblicima umjetnosti, nesposobni uočiti da je to upravo Markova najveća vrlina. Pri izboru načina izraziti svoju ideju, Marko nije izbirljiv i služi se raznim tehnikama i vrstama umjetnosti. U njegovim djelima ima poezije, kao što ima i drame, a o glazbi različitih žanrova da ne govorim.

Dok ovo pišem gledam u jednu Markovu grafiku veličine 40×60 cm. Livada, njiva, rijeka šuma, nebo… Pravilne geometrijske linije prekinute usamljenim i naglašenim stablom i njegovom sjenom. Ta ravnica nam je dodirna točka, obojica smo na njoj odrasli. Ali poznanstvo s Markom pokreće zupčanike o kojima upravo govori prof. Mesinger i dodir traje, odlazi u dubinu duše, oživljava zajednički proživljeno, sjećanja na zajedničke prijatelje…

Poznanstvo s Markom ne trpi površnost i licemjerje, jer zupčanici ili prihvaćaju dodir i nose ga u svoju unutrašnjost ili ga odbacuju na samom početku.

Tako i ovaj susret s Brodom nakon dugo godina. Inicirao je nove susrete još dublje i sadržajnije do kojih će, nadajmo se i doći usprkos Markovoj bolesti. Jer …Marko je ostao nešto dužan dijelu brojne publike koja je došla doživjeti ga.

Zaboravio je od silnog uzbuđenja reći …hvala fejsbukovcima! Prijateljima koji su ga upoznali preko Facebooka i koji su na taj način osjetili dodir s Markom.

Zaboravio je zahvaliti im javno za njihov dolazak na promociju, što mu oni sigurno nisu zamjerili, ali Marko ne ostaje nikome ništa dužan. Takav je jednostavno vječni „mali s Bajera“. Takav je i kad je jako velik u velikom svijetu umjetnosti.