UMJESTO DOSADE GRAFFITI

Pogledati istini u oči, suočiti se sa stvarnošću, nije jednostavno. Pored instistucija koje se brinu o odgoju, pored crkve, koja se brine o ćudoređu, najveći utjecaj na djecu i omladinu ima ulica. Činiti se kao da to nije tako …ima kobne posljedice.

Sukobiti se sa stvarnošću iziskuje hrabrost. Izuzetna hrabrost i usamljenost u komotnom građanskom društvu.

Ali ipak ima hrabrih, odlučnih i sposobnih sugrađana. Jednoga od njih sreli smo u Slavonskom Brodu. Zove se Dalibor Horvaćanin, ali je u Brodu svima poznat kao Cadimir. To je njegov nick na fejsu.
Cadimir je rođen 1972. u Slavonskom Brodu. Život je htio da je kao i veliki broj njegovih sugrađana ostao bez posla.

Zašto je Cadimir zaslužio da o njemu pišemo na “Hrvatskom glasu Berlin”?

Pa ako netko pruži mladima smislenu mogućnost za kreativno ubijanje dosade, ako im pokaže i pruži mogućnost da za aktivnosti zbog kojih bi ih nesposobno društvo proganjalo, dobiju opći aplauz i priznanja.

Cadimir je osnovao udrugu SKIP… e sada dosta Emile! Pusti Cadimira neka on sam to ispriča. Ionako to zna bolje od tebe.

O-ton Cadimir:
I tako… nakon nekoliko godina črčkanja i šaruckanja po chatovima, društvenim i manje društvenim mrežama, nađoh se pred praznim word-dokumentom i praznog mozga. Što je najjače trebam objasniti nešto što sam ja napravio …trebao bih reći odakle mi ideja i odakle mi snage da sve to izmudrujem, a nije jednostavno …odakle krenuti. Može ovako

…jednog lijepog dana… ali dan nije bio lijep, ni malo. Bio sam bez posla, sjedim i ubijam vrijeme na fejsu igrajuci Farmvill kao i još stotine tisuća besposličara na svijetu i povremeno bacim oko da vidim ima li kakva novost na fejsu. Kad malo-malo status tipa “meni je dosadno” ili “jao što je dosadno” a ima i onih kojima je dosadno i pisati pa napišu samo  “dosada”.
I naravno na to im se zaljepi jedno desetak lajkova. Jednostavno nešto je u meni puklo… Ma skupila se neka huja… Pa mi smo po čitav dan bili vani na ulici. Ili sam bio na bicu negdje u naselju, u brdu u nečijem voćnjaku, ili smo sjedili na ivičnjaku na ćoši nakon uličnog nogometa i jednostavno pričali.
Vikendom u kino ali samo do 22h dok nisam malo odrastao.  Nitko nije bio po čitav dan u kući pred tv-om a kompjuteri još nisu bili ni u planu. I sjećam se 85-6 je igrao film “Break Dance”…
E tu je sve krenulo! ..mjuza je do sad bila skroz nepoznata a još pri povratku kući svi iz društva kopirali smo poteze “Turba I Ozona” glavnih likova filma. Već nakon mjesec-dva imao sam kazete “jh” 1 i 2 pa uz pomoć kazetofona i društva, pokušavali smo složiti neke svoje koreografije. Puno je pomogao i kolega Dino iz Nürnberg-a koji je tog ljeta sa svojim dolaskom još dodatno upotpunio naše znanje. Tu sam se upoznao sa street kulturom.

No vratimo se u sadašnjost. Većina klinaca, a i odraslih čuli su za Edu Majku ili Elemental, ali malo ih je do prije godinu dvije dana znalo da i u ovom našem gradu ima “repera” a ima ih i to vrlo kvalitetnih. Writere se nemože ne primjetiti jer njihovi radovi krase podvožnjak, a i još mnoge druge manje vidljive lokacije u gradu. Brejkeri su se uvijek pojavljivali tu i tamo negdje u mraku nekog disco bar-a ali mi se čini da je jedini “Ćiro” ostao dosljedan sebi. I onom izvornom, u hip-hopu. DJ-a se naravno uvijek nađe spretnijih jer inače tko bi vrtio sve te silne partyje svaki vikend.

Graffiti, Break dance, MC-ing (rep) DJ-ing,  sve su to grane Street Kulture, ali otkud SKIP?
E SKIP je vezivno sredstvo! U SKIP sam skupio sve te grane da bi ih ujedinio u jedan skup, te da bi se kroz druženje (socijalizaciju), glazbu i ples (kulturu) ukazalo na štetu koja postoji u ovom društvu (Prevencija ovisnosti), da jednostavno skupa pokušamo naći nešto čime bi se zabavili da nam više nije dosadno. Zato sam ubrzo nakon osnivanja udruge pokrenuo školu grafita u kojoj smo klincima koji su već uglavnom imali iskustva, skretali pažnju da se ne može crtati gdje hoćeš i šta ti se sviđa.
Pokazali smo im kako se uopće radi grafit, šta su skice, fontovi i kako je to sve uopće nastalo. Istovremeno sam okupljao većinom zaraćene “reperske “ snage  I u nenasilju organizirao prvi Street Spektakl u tjednu borbe protiv ovisnosti.
I nije baš prošao dobro, za većinu projekata vezanih za tu temu sam zakasnio ali više nije ni bilo bitno jer su moji članovi znali moj stav i mišljenje o tome.Tada malim brojem članova i nisam očekivao nešto više od 150 ljudi. Ali sam ostavio trag. I znao sam to, jer se počeo pojavljivati sve veći broj ljudi na sastancima subotom. Jer su se pojavili i mediji …ma pojavili …javila se Darija Jakičić sa SBTV-a i pomogla mi tako što me ubacila u program na par minuta te snimila reportažu o nama. A na kraju snimila reportažu i o Street Spektaklu 2 .
U Međuvremenu smo nastupili i na Katarinskom sajmu što je zvučalo gotovo nevjerojatno …kroz tolike KUD-ove i tamburice na jednoj pozornici grafiteri, 2 plesne skupine i oko desetak MC-ja.
I rasturili smo! Okupljeni su oduševljeno pljeskali nakon svake točke. Pozvani smo od strane naše prijateljske  udruge “Brlog Predstavlja” da nastupimo na koncertu poovodom proslave dana gluhih i nagluhih gdje su opet “mali” MC-jevi oduševili okupljene.
Kako se primicao kraj školske godine program male škole MC-inga je pokazivao super rezultate pa sam pokrenuo i Street Spektrakl 2. Pozivali smo ljude iz čitave Slavonije te su nam se odazvali članovi kluba “Podrum tridesetšest A” koji podržavaju lokalni hip hop. Skupio se i zavidan broj skejtera te smo na “Klasijama”  održali skate contest .. a malo su moji grafiteri oslikali prostor. ”Mali” reperi su opet bili prejaki, neki od njih su se pokazali toliko dobrima da su odmah stali rame uz rame sa odraslom starijom ekipom.
Na kraju se skuplio preko 300 ljudi, bilo je tu roditelja koji su došli vidjeti svoju djecu ali i slučajnih prolaznika koji su privučeni bukom navratili da vide šta se dešava.
Ali nije to sve! Uz pomoć Mrleta jednog od najvrijednijih članova, održali smo koncert na gradskom kupalištu gdje nas je pozvao klub +40. A zadnje I možda meni najviše drago napravili smo “Mario’s Memorial Jam” …koncert posvećen mom pokojnom prijatelju koji je poginuo u domovionskom ratu. Namjerno nisam na početku koncerta zamarao okupljene pričama o ratu i agresorima jer tu mladu publiku neželim zamarati mržnjom niti mi je cilj da im time punim glave.

Ali je svaki od mojih bližih članova znao točno o čemu se radi. Puno je pomogao I Karlo Rubil mladi brodski reper, koji je svoje stihove i masu svog slobodnog vremena poklonio najmlađoj brodskoj rap skupini Skip crew. Koji su naravno i na ovom koncertu gotovo savršeno prenjeli svoju poruku okupljenima. I tako .. škola je počela…

SKIP je još uvijek na istom mjestu svake subote u 11h u mjesnom domu u Malom Parizu. I opet krećemo sa novim školama i projektima. Rekao bih da je malo manje “dosadno mi je“ statusa… ili mi se samo čini.