LJUBAVLJU VOĐENE

ANICA KRSTANOVIĆ I SUZANA SMOLKOVIĆ “KRIVCI” SU USPJEHA ZBORA MLADIH HKM BERLIN
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/Kad se s kraja prošle godine onako „ah hok“ u povodu  obilježavanja četrdesete obljetnice Hrvatske katoličke misije Berlin, okupio Zbor mladih”Ivan Lukačić” koji je vrlo uspješno djelovao osamdesetih godina, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom. Bezrazložno. Prigoda je okupila, sabrala i povezala nekadašnje članice zbora, danas odrasle, zrele ljude. Zapjevali izvrsno, zabavili se, uživali u glazbi i druženju. A s njima i drugi koji su imali prigodu čuti i vidjeti lijepe rezultate njihova okupljanja. No, što dalje, pitali su mnogi? Vođeni idejom inicijatora okupljanja Anice Krstanović i Janje Tadin, ravnateljskom vještinom Suzane Smolković i suglasnošću župnika fra Petra Čirka, nastavili su se duhovno zbližavati i družiti na Klanjanju jednom mjesečno. Od te ideje do nastajanja novog, podmlađenog i imenu odgovarajućeg Zbora mladih, nije bilo daleko. Najprije s odraslima zapjevalo i par djevojaka, kćeri nekadašnjih članica zbora Ivan Lukačić. Njima se potom  priključilo još nekoliko mladih da bi se na kraju broj stabilizirao na 23, točnije dvadeset djevojaka i tri mladića. Toliko mladih je nastupilo i u predprogramu susreta s papom Benediktom XVI na Olimpia stadionu.
O organizaciji Zbora brigu vodi Anica Krstanović a glazbeno njime ravna  Suzana Smolković. Anica je 43 godišnja diplomirana ekonomistica, s roditeljima iz Zagreba u Berlin stigla kao petomjesečna beba, u Berlinu odrasla i školovana, nekadašnja članica Zbora Ivan Lukačić, majka troje djece i vrlo aktivna u radu Hrvatske katoličke misije Berlin. S pregršt ljubavi pripovjedala nam je o uloženom trudu …koji se na kraju isplatio …da Zbor mladih HKM „ubaci“ u program susreta sa papom Benediktom XVI. nakon odustajanja  od nastupa zbora jedne katoličke škole. Takvu priliku Anica Krstanović je na zadovoljstvo svih, iskoristila. Ostaće u crkvenim i inim ljetopisima zauvijek zabilježeno  da je zbor mladih HKM Berlin pjevao u čast Pape na Olimpia stadionu 22. rujna 2011. godine.
Organizatorici …ili kako to mladi kažu „menadžerici Zbora“ …Anici Krstanović to nije bio prvi i jedini susret s Papom. Jedan, još bliže vrste, imala je s papom Ivanom Pavlom II sad već daleke 1984. godine.
Bilo je to …prisjeća se Anica …31. listopada 1984. godine u bazilici svetog Petra u Vatikanu. Nas deset polaznika vjeronauka, pobjednika na Biblijskoj olimpijadi održanoj te godine u Frankfurtu, bili smo pod vodstvom fra Duška Džimbeka, na nagradnom putovanju u Rimu. Bila je srijeda. Bili smo odjeveni u narodne nošnje. Sudjelovali smo na općoj audijenciji u bazilici svetog Petra. Papa je na hrvatskom jeziku rekao:-  Hvaljen Isus i Marija! S radošću pozdravljam mlade i njihovog župnika oca Duška iz Hrvatske katoličke misije u Berlinu. Nastavite s pohađanjem vjeronauka, to jest produbljivanjem vašega znanja  vjere i nakon ove Vjeronaučne olimipijade, jer kako ćete moći biti pravi vjernici, ako ne budete dobro poznavali našu katoličku vjeru. Vama koji živite izvan drage Hrvatske, vašim roditeljima i braći od srca dodjeljujem apostolski blagoslov. Potom smo se i osobno susreli s Papom. Darovali smo mu monografiju Zagreba. Naš fra Duško  mu je tom prigodom rekao: -Hrvati vole Papu, na šta je Papa odgovorio, ponavljajući više puta:- Papa voli Hrvate …ispripovjedala nam je Anica Krstanović svoj vatikanski doživljaj i susret s papom Ivanom Pavlom II koji je ostavio značajan trag u njenom pozitivnom duhovnom  razvoju. Tako pozitivno i danas Anica djeluje u susretu i odnosu s drugim vjenicima, napose mladima. –Žrtva i trud se isplate kada to čovjek i najmanje očekuje ...rekao je Anici jedan svećenik čuvši za čast ukazanu Zboru mladih HKM Berlin nastupom u program susreta s papom Benediktom XVI.
Tom uspjehu svakako su …uz glasove, trud i rad  mladih članova Zbora …zaslužni i upornost, volja i žar osobe koja ispred zbora stoji i stajala je i na Olimpia stadionu –ravnateljica Suzana Smolković. –Polako se smirujem nakon velikog doživljaja. Bili su bolji nego sam mislila. Prije 5 tjedana kad smo počeli intenzivne pripreme, nisam bila još siguran da li ćemo uspjeti. Zbor nije homogen, mladi imaju razna iskustva u pjevanju, neki veća neki manja.  Ali bilo je predivno, sve su odradili, puni žara, volje, sve su fantastično uradili. Rekla sam im prije nastupa  …Ne pjevate samo za ljude nego i u slavu Boga da uveličate dolazak pape. Svi su na stadionu bili oduševljeni. Puno je ljudi slikalo majicu, snimale su razne televizije, naši mladi su bili stvarno u centru pažnje. Iz Biskupije su bili vrlo zadovoljni. Smatram da je ovo i početak jedne suradnje s Biskupijom, jednog  puta koji je tek sad krenuo. Uvijek postoji rizik, između integracije i asimilacije ali mislim da se mi među Nijemcima trebamo pokazati kao katolici i Hrvati. Kako su nas toplo primili, bili su oduševljeni a i mi smo bili oduševljeni pruženom rukom. Drago mi je zbog mladih jer vidim koliko im to znači i koliko to snage daje njima za život. Bilo je puno pohvala sa svih strana. Od svega je najljepše gledati mlade i njihov žar  i entuzijazam. Mi se prije svake probe pomolimo ali oni su i na stadionu pet minuta prije nastupa sami počeli moliti Zdravo Marijo. Iz toga se vidi moto cijelog pjevanja, sve je u slavu Boga …rekla nam je Suzana Smolković ispripovjedavši nam i par riječi o sebi.
– Ja sam rođena u Berlinu 1968.  godine. Mama i tata su iz Zagreba, iz Donje Lomnice. Oni su u Berlin stigli 1966. godine. Stigli su kao ekonomski migranti. Mama mojega oca je pjevala, bila u folkloru, sva je bila u pjesmi. To smo naslijedili, tata i ja a i moja kćerka. Ja sam rasla uz glazbu. Kod nas se uvijek puno radilo ali znalo se i slaviti, naša kuća je uvijek bila otvorena svim ljudima. Učila sam deset godina svirati klavir, imala sam dobre učitelje glazbe i u školi. Što se tiče vođenja zbora tu nemam školsku naobrazbu, ali kad nema nitko drugi onda se primim toga. S 13 godina me je fra Rafo rekao da …svatko u životu dobije određene talente koje treba iskoristit, ja znam svirati i trebam se prihvatiti sviranja u crkvi svete Marije na Spandau gdje imamo nedjeljnu misu na hrvatskom jeziku.. I evo sad  krajem ove godine je punih trideset godinu kako sviram u vrijeme mise. Od malih nogu sam tu. Tamo nije veliki zbor ali imaju prekrasne glasove i vrlo su aktivni, imamo raznolik repertoar jer ja nove pjesme tražim i u bakinim notama. Inače, ja sam diplomirani  inženjer elektotehnike i ekonomije i radim u BMV-u. Imam troje djece od 18, 16 i 15 godina. U zboru su mi desna ruka bile   Matea Marić i moja kćerka Ana. Jako me dirnulo što je nakon nastupa puno mladih pitalo kako će to sada ići dalje. Ja sam dosta stroga. Dosta smo na tome radili. Nije uvijek bilo jednostavno. Ali u njima se probudio žar. Planiramo nastupiti u skoro vrijeme na dvije duhovne manifestacije, susretu mladih katolika i susretu kršćana iz cijelog svijeta.  To se sad sve pokrenulo pa vidjet ćemo. Djevojke imaju žar, treba im razvijati samouvjerenost u odnosu s ljudima. To je sve vrlo važno za njih i njihov razvoj. Lijepo je da se kod nekih već osjete promjene. Nećemo u svemu  tome  zaboraviti Boga. Anica i ja želimo kod mladih produbiti značenje Klanjanja, značaj Isusa.  Vjerujem da je i pjevanje način, put doći  Isusu bliže i dublje. Želim napomeniti kako nam svojom organizacijom Anica “drži leđa slobodna” i onda je lakše raditi, a i mame su tu imale i imat će veliku ulogu …čuli smo od Suzane Smolković, ravnateljice, drugog dijela izvrsnog dvojca na čelu Zbora mladih Hrvatske katoličke misije Berlin koji je nastupom na Olimpia stadionu načinio korak naprijed i pokazao svoj i naš identitet.