POZIV S PREDUMIŠLJANJEM NA OBMANU

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
-Hrvati moraju pokazati nacionalno jedinstvo i reći odlučno “ DA“ Europskoj Uniji (Ivo Josipović)

Jedinstvo nije ništa drugo nego vrlina prosječnosti koju stvaraju diktature i kad politika poziva na jedinstvo iza takvog pozivanja uglavnom se kriju skriveni i po društvo štetni ciljevi. Pozivi na jedinstvo u praksi su većinom nedefinirani i ne predstavljaju ništa drugo nego “poziv sa predumišljajem na obmanu“.

Najlakše i najučinkovitije je obmanjivati idejom totalitarističkog  jedinstva u kojem se cijelu naciju poziva na jedinstvo koje ničim nije definirano. Taj način obmane nije stran u hrvatskoj politici. Ideja jedinstva kod nas vuče svoje korijene iz daljnjih ali i iz bližih vremena diktature, koja i danas tlači politički i ekonomski razvitak i razvitak sveukupnih sloboda u RH.

Takva stanja mi Hrvati posjedovali smo u prošlosti, a posjedujemo i danas u izvanrednoj mjeri upravo zahvaljujući nedefiniranom jedinstvu.

Osim što je učinkovito u stvaranju i održavanju diktature isticanjem jedinstva želi se imati narod psihološki zatupljen i onesposobljen za nesavjesno, neodgovorno i sumnjivo vođenje u svrhu ostvarenja onih ciljeva , koje narod odbija , onih ciljeva u kojima se volja naroda dobrano razlikuje od volje političkih skupina na vlasti. Drukčije rečeno pozivom na nedefinirano jedinstvo želi se osigurati politika krivog smjera.

Predsjednikovo pozivanje na takvo jedinstvo stoga nije ništa drugo nego shvaćanje, da bi svi morali biti u jednom toru, da nitko ne smije biti na liniji i smjeru različitom od njegovog, da je jedina realna politika ona politika koju on vodi, te da nas sve na osnovu toga ima pravo jedinstveno voditi i upravljati kud hoće i kako hoće. Takvo shvaćanje je totalitarističko shvaćanje.

Takvo Josipovićevo jedinstvo isto je onakvo jedinstvo na koje je svojedobno pozivao Ante Trumbić i drugovi pod čijim su vodstvom i inicijativom obmanuti Hrvati uplovili u Kraljevinu SHS i kasnije u jugoslavensku diktaturu učinivši same sebe srpskim sužnjevima, a Hrvatsku srpskom kolonijom.

Te magle nedefiniranog  jedinstva i onih koji pozivaju na njega moramo se osloboditi i raditi na definiranom jedinstvu, koje će omogućiti da ostanemo suvereni, nezavisni i slobodni, jer  sad kad smo došli do svoje države, kad se ona treba povijesno ustaliti ne dajmo je opet izgubiti. Ne branimo jedinstveno izdajničke pozicije, obmanitelje i lašce. Treba raditi na jedinstvu koje će omogućiti ono što pod dosadašnjim jedinstvom nismo ostvarili , a to je politički i ekonomski razvitak, vladavinu zakona, pravdu i pravednost, pluralizam, slobodu medija, građansko društvo, socijalnu pravdu, poštivanje volje naroda. Koje će omogućiti narodu da bude suveren, da bude politički subjekt. Jednom riječju trebamo ostvariti jedinstvo koje će omogućiti istinsku demokraciju i slobodu, jer u ovom današnjem političkom ustroju demokratske vrednote niti se brane, niti im se omogućuje puna primjena. (Ustavni zakoni i propisi stvaraju tek privid demokracije dok mimo njih djeluje željezni zakon HDZ-a ili SDP-a ovisno o tome koja je frakcija bivšeg SKH na vlasti ).

Takvo definirano jedinstvo trebao bi biti temeljni cilj, a u svojim temeljnim ciljevima treba biti jedinstven, te osobito imati na umu, ne odreći se ideja suverenosti i nezavisnosti i za svagda isključiti ideje okvira, zajednica, federacije ili konfederacije u kojima smo do sada ostvarivali samo narodne nesreće i ropstvo, a nikada sreću i slobodu. Samim time ne dozvoliti idejno zabludjelima da nas vode kud hoće i kako hoće, jer njihova politika je antihrvatska politika kojoj je cilj izigravanje hrvatskih nacionalnih interesa. Toj politici pripada i predsjednik i služi joj samo kao sredstvo slabljenja hrvatske nacionalne svijesti. Nažalost je to njegova prava značajka i uloga kao hrvatskog predsjednika.

Da je cilj izigravanje hrvatskih nacionalnih interesa stvarni cilj govori činjenica, da hrvatski nacionalni interes nije da RH bude nečijom mentalnom i stvarnom provincijom, što će ulaskom u EU biti, jer će se odreći dijela suvereniteta.

Da je cilj izigravanje hrvatskih nacionalnih interesa govori između ostalog i slijedeće:

Hrvatski nacionalni interes nije ograničena sloboda, a upravo to ćemo ostvariti ulaskom u EU, jer svaka višenacionalna država po sebi uvijek predstavlja ograničenje slobode.

Hrvatski nacionalni interes nije nesigurnost i nerazvijenost, a upravo to ćemo ostvariti ulaskom u EU, jer će RH biti podređena tuđinskom imperijalističkom mesijanstvu nad sobom tj. Bit će objekt nad kojim će se vladati i kojeg će se držati u zaostalosti.

Hrvatski nacionalni interes nije neravnopravnost, a upravo to ćemo ostvariti ulaskom u EU, jer se svaki okvirni federalizam postavlja na jednu jednostranu osnovu prednosti koja isključuje ravnopravnost, on tek tobože postavlja širu platformu jednakopravnosti, koristi i sigurnosti.

Hrvatski nacionalni interes nije nasilje, a upravo to ćemo ostvariti ulaskom u EU, jer okvirna ujedinjenja žive od nasilja među narodima.

Upravo tome nas vodi poziv na nedefinirano jedinstvo, jedinstvo s kojim predsjednik Josipović ima ogromnog iskustva, jer je upravo on donedavno održavao slično jedinstvo koje nam danas nameće i u koje nas želi utrpati. Takvo jedinstvo i jest proizvod i izmišljotina komunizma, a njegovo ponovno aktualiziranje samo govori da komunistička praksa i metode u RH još uvijek i te kako žive. One su vidljive i u aktualnoj politici koja na smjene totalitarno vlada Hrvatskom.

Očito je da zaostale skupine iz prošlosti, po politici koju vode, osobito politici integriranja, još nisu shvatile da njihova prvenstvena briga mora biti Hrvatska. Te skupine niti nakon krvavog rata nisu došle do konačne spoznaje: Hrvatska prva i jedina!

Uzimajući cijelu njihovu politiku u obzir u prošlosti i sadašnjosti ne može se reći nego to, da vjerojatno nijedan narod nikada nije imao tako primitivne komuniste kao hrvatski narod i stoga, jer još ne mogu shvatiti  što njihov narod treba, nakon svega kroz što smo prošli u našoj prošlosti, a to je naša država i sloboda u našoj državi.

Njima je hrvatska država bila i još jest nešto što je prazno, a okvir nešto što je samo po sebi puno, pa se prvo bezuvjetno odbija i napušta, a drugo podržava i brani makar bilo i nova tamnica.

Vjerojatnost je da u njima , između ostalog, nije sasvim i potpuno ugasla propala ideologija i Marx-Engelsova bolesna filozofija, koja je držala da je ujedinjavanje pa i asimilacija malih naroda povijesno napredan proces koji ubrzava društveni i tehnički razvitak.

Obojica tih natražnjaka polazila su od naprednog značenja ujedinjenja njemačkih zemalja i došli do zaključka da je svaki zahtjev malih naroda za nezavisnošću natražnjački, da vuče povijesni razvitak unatrag, te su smatrali asimilaciju malih naroda od strane velikih naroda i moćnih osvajača povijesno naprednim procesom.

Vjerojatnost je da hrvatski, i ne samo hrvatski, “reformirani“ komunisti u procesu globalizacije i europskih integracija vide zadovoljenje jednog dijela svojih ideoloških zabluda i obmana, dočim i jedno i drugo nije ništa nego promišljena obmana Zapada i zapadnih imperijalista koji pozivom “ostatku“  na “bratsko“ ujedinjenje nakon urušavanja komunizma samo spašavaju kapitalizam, a bajkama o europskom bratstvu, jednakopravnosti i,prosperitetu i sreći, u tom ujedinjenom svijetu, stvaraju podlogu za nova osvajanja i pljačke ovaj put ekonomskim putem