Povodom 30-te obljetnice smrti Stanislava Geze Milošića
Napisao: Emil Cipar
(Stanislav Geza Milošić rođen je 28. travnja 1926. u Svetoj Klari kraj Zagreba, a umro 26. svibnja 1981. U Slavonskom Brodu).
Živjeli su tu pored nas, disali isti zrak, gledali istu rijeku, sanjali isti san… I jednoga dana ih više nije bilo! Ni drugoga dana, ni trećega… ni svih dana poslije.
Umrli su …nestali, otišli u zaborav koji biva sve deblji i deblji. Ostavili su puno traga u sjećanjima, objavljenim pjesmama, pokojoj zbirci…
Sjetimo ih se kad nam riječi nedostaju, kad sami tražimo mogućnost riječima opisati osjećaj, kad zapne…
Tek tada potražimo i s mukom nađemo negdje stihove koji opisuju taj osjećaj. Tek tada pomislimo …kako je taj čovjek bio veliki. A izgledao tako običan susjed sa istim brigama i problemima.
Bili su mali i obični u danu u gradu, a veliki i čuveni u stoljeću …u univerzumu.
Samo nismi bili toga svjesni. Jedan od njih je Brođanin Stanislav Geza Milošić. Kolega po poslu …stariji istina. Majstor osame i majstor riječi. Tih, neupadljiv, pošten i iskren.
U najvećem razvoju pjesničke snage nestaje s pozornice. Ubili pjesnika neprijatelji slobodne hrvatske riječi. Geza odlazi u Njemačku, oprašta se s jezičnom domovinom s izvorom i njivom od kojih pjesnik živi. Vraća se bolestan, iscrpljen i umoran u voljeni Brod i iste godine umire.
Nije ostavio puno napisanog, ali ostavio je dovoljno da ga se sjetimo kad …jesen umori cvijeće, kad požutjelo lišće ko posljednja žrtva …pokošeno vjetrom kraj putova pada.