piše: Marija Juračić
Moj zet je odjednom postao opsjednut zdravljem. Pomalo mi je sumnjivo njegovo ponašanje.
Umjesto da nakon finog objeda, kao svaki pošten Dalmatinac, sjedne u hlad uz hladnu bevandu i vruću politiku, on juri u teretanu. Ne jede više onaj dobar, masniji dio mesa, nego ga oprezno odstranjuje na rub tanjura. Pita me od koje sam kumice kupila voće, je li špricano i čime, gotovo da traži atest za svaku jabuku.
Za dobru bijelu ribu pita gdje je ulovljena, jer i ona je puna žive pa on sada jede samo srdelice, za koje tvrdi da im je životni vijek kratak, pa se živa ne može u velikom postotku nataložiti u tijelu ribe. Gotovo da traži rodovnik svakog junca čija mu se šnicla nađe na tanjuru. A najsumnjivije je to što se ostavio duhana.
Nekad bi uvečer oblacima dima s terase tjerao komarice (namjerno ne spominjem komarce onim ženskim udrugama usprkos, koje sve zlo prebacuju muškom rodu) a činjenica je da se komarci hrane samo peludom cvijeća i da su lažno optuženi da oni ljudima piju krv.
U toj opsjednutosti zdravim životom, postao je pomalo dosadan. On, koji je uvijek žustro sudjelovao u svim diskusijama o svemu i svačemu, nasmijavao nas svojim dosjetkama, sada polako žvače svaki zalogaj hrane kako bi enzimima u pljuvački dao šansu da počnu djelovati.
Gledam ga i čini mi se da to žvakalo za našim stolom nije moj duhoviti zet. Obuzela ga je opsesija zdravog života koju želi nametnuti i nama, ostalim ukućanima. Svima bi nam koristila dijeta – tvrdi on.
Dugo sam tražila argument kojim ću pobiti sve njegove teorije o zdravom životu. Dvoumim se da mu spomenem nedavna zbivanja na našoj političkoj sceni. Ljudima zbog dijete počinju rasti očnjaci, a jezik melje i melje, no kako zet u zadnje vrijeme ne prati politiku, morala bih mu pričati o čemu se radi, a neda mi se. Konačno nalazim argument. Jedan, ali vrijedan. Mick Jagger. Rolling Stones.
„Evo, zete, pogledaj Jegera. Nije živio baš po regulama zdravog života. A vidi kako pjeva i skakuće po pozornici. Kakva je energija sakupljena u tom čovjeku! Pobija svaku teoriju o zdravom životu.“
Zet je neko vrijeme razmišljao, a fini miris janjetine ispod peke omogućio mu je da donese ispravnu odluku:
“Imate pravo, punice. Mediji kažu da on u zadnje vrijeme vježba i živi zdravo, ali sigurno ne bi to mogao da nije prvo živio nezdravo.“
Čudna je ta teorija moga zeta, ali šutim jer uviđam da miris janjetine povoljno utječe na njegove misaone procese i da se on polako vraća normalnom životu.
Možda bi u kuhinji naših političkih ustanova trebalo promijeniti kuhare.