BERLINSKI POGLED IZ HOTELSKE SOBE
piše: Marija Matijašević
Preko prozora hotelske sobe, vidim samo krovove visokih kuća. Tamno crveni, do crni …iz nekih se već odavno dimi, crni dim, vijugav kao pletenica, gledam i neke curice u prolazu. Jesen je, i već je dosta hladno. Ovdje se još ne loži. U mislima sam u svom dvorištu i svojoj toploj kući. Pomalo sramežljivo sunce berlinsko, obasjava krovove. U daljini se vidi svetleća reklama „Vodafone“, antene nekih firmi. Okrugli, visoki bijeli dimnjak, strši iznad zeleno-žutih krošanja, drveća kestena …
Najljepše su lipe. Zeleno-žute kao da si između zelenih listića pokvačio žute zlatne dukate. I oni se drmaju na povjetarcu kao snašini dukati na uhu, kad se ona drmusa u kolu.
Pogled mi zastane na sivom krovu male crkve koja strši iznad svih krovova. Svaki čas zazvone zvona i podsjete me na Boga.
Na noćnom ormariću kuca sat, i ovako u tišini, čini mi se da je glasniji nego u noći. Gledam u daljinu i ne vidim ništa, misli su me okupirale …o prošlosti, o životu koji se okrene u minuti. I onda od te kobne minute ništa više nije isto, ni važno. I sve ide nekako naopako. Pa dokle će …pitaš se. Onda u tom zlu uvijek dođe neka zalutala zraka sreće. Ona ti dadne nade. I ona te vodi putem. A ti ju slijediš …nijemo i nečujno, bez pogovora i težine. I teško je. Gura te. I nema nazad. Samo naprijed. U grudima te stišće kamen, neda disati, sužava ti grudni koš ali suze nema. Dvoje se samo gledaju i samo se čuju teški uzdisaji, nijemi pogledi …skriveni pogledi …
Na jug su otišle laste, rode i divlje guske. Mi ostali. Gledala sam divlje guske, koje s teškim krikovima ostavljaju svoje prebivalište, sele se na jug. Mi smo bez krika još ostali. Zadržali se ovdje ko miris jeseni koja dođe htjeli mi to ili ne. Ovdje smo za brojnih prošlih jeseni poklonili sebe, dijelove svoga tijela, duše i našu djecu. Svoje godine i mladost. Mnogi hrabri kažu: –Ostanite! Ne pustimo vas! I ne pitaju se …a kako ćemo i mi bez njih?!
Hvala im za svaki trenutak koji su bili s nama, za svaku toplu riječ, za podršku i pomoć.
Marija
Kaj drugo na to reći.. već Marija hodi..u tvoju vlastitu kuću u tvoj topli dom.
Vaša će vas dijeca po mogućnosti posjetiti..ili vi njih.
Slično ide nama svima ..iseljeničkim mnogim obiteljima.
Sretan vam put.