HVALA VAM NAŠI STARI

ČRČKARIJE
napisao: Darko Sladić

Nedavno, dok je ljeto još uvijek bilo na svojem vrhuncu, jedan dio naše redakcijske ekipe skrivao se od žege i topline, hladeći pivom, morem ili klima uređajem,  a drugi je naporno radio, putovao, istraživao, pisao, fotografirao, stvarao i kreirao, kako biste mogli uživati čitajući črčkarije u kojima se uvijek krije nešto novo i zanimljivo.

Tako sam jedno sparno poslijepodne posjetio primorski gradić Kraljevicu i susjedno mjesto Bakarac kako bih dokumentirao mjesto zločina nad prirodom, tj. područje koje je do, ne toliko davne prošlosti, bilo puno krvi, a sve zbog toga jer je morati preživjeti bilo jače od morala. Naime, do 1977. godine tu se svakodnevno lovila kraljica mora, tuna, a ono što je ostalo od svega jesu stare ribarske kućice uz more te, danas obnovljene, visoke promatračnice, izvidnice ili tunere koje ste zasigurno vidjeli putujući magistralom od Rijeke prema jugu.

Naš auto sa oznakama redakcije, parkirao sam u hladu plaže Carevo. Upravo tako zove se dio grada Kraljevice gdje se nalazi prva tunera, ali odmah sam nastavio do mjesta gdje je bilo  puno zanimljivije, gdje je bradati vrag obučen u mornarsku majicu, opijen gemištom i jeftinom cigarom u ustima kolo vodio. Krenuo smo prema Bakarcu!

Odmah iznad plaže, u borovoj šumi, vijuga puteljak koji me, nakon nekoliko stotina metara, doveo do malene lanterne koja ponosno stoji iznad mora. Ne spava nikad jer mora svijetliti brodovima koji ulaze u Bakarski zaljev, grad prepun industrije i ostale čovječje gluposti. Hodajući tim puteljkom, često sam nailazio na znak „POZOR! Po šetnici hodati na vlastitu odgovornost.“.

Pazio i jesam, jako je strmo i visoko, a auti, koji tutnje iznad glave vozeći magistralom, ne ulijevaju neko povjerenje… Nastavio sam dalje, gledajući u daljini ribare kako ribaju, kad ono, stižem do prve tunere.

Predivna je, drvena, visoka oko 18 metara, nije kao u orginalu, ali nema veze, s promatračnicom na vrhu gdje je ribar nekad stražario i pratio kretanje jata tuna kojih je, u ono vrijeme, bilo zaista u izobilju.

U mreže ulovljene tune potom su izvlačili van, na suho. Vješali su ih pokraj svojih ribarskih kućica gdje se još uvijek vide „ringovi“ za kuke te ih čistili, pripremali za daljnju prodaju ili za osobno korištenje jer se, u ono vrijeme, s morem i od mora živjelo mnogo više nego danas.

Gledajući tako ove tunere čovjeka uhvati jeza! Sve je nekako sivo i zapušteno. Nema više ribarskih pjesama, dobrog starog gemišta i srdele u želucu, nema više one vike niti meškarenja jata tih velikih riba na površini mora… Danas su tu neki novi klinci, pentraju se po tunerama, skaču u more ne znajući čemu su one nekada služile. No, njih to zapravo niti ne zanima.

Na području Kraljevice i Bakarca, danas se sveukupno nalaze četiri obnovljene tunere koje posjetitelja uče i podsjećaju na interesantna vremena prošlosti. Inače, Kraljevica i Bakarac bili su jedni od niza kvarnerskih mjesta za lov na tune. Sve je počelo 1438. godine na Preluku, pokraj Voloskog, gdje je izgrađena prva tunera, a nakon nje ostale su nizale jedna za drugom. U nekim se dokumentima mogu pronaći podaci o tome kako ih je bilo i na Krku, Rabu itd.

Sve u svemu, obnovljene tunere u Kraljevici i Bakarcu prekrasan su spomenik na to kako se nekada živjelo te su, na neki način, i zahvala našim starima na svemu što su nas naučili o moru iako, nisu baš trebali loviti toliko ribe :). Lako je bilo njima, koji su 1974. godine, kao od šale ulovili 1200 kg te plemenite ribe. Ujedno, to im je bio i zadnji veliki ulov. Izgleda da su si dopustili, ipak, malo previše. Zbog tog njihovog bogatog izlova, danas više ribe gotovo da i nema! Hvala vam naši stari :).