Piše: Nada Landeka
Utorak, Dan mrtvih, dan poslije Svih svetih. Pitala sam se jučer što sveci misle o ovoj našoj situaciji na zemlji. Vjerovatno kad vide što se sve događa, i oni sami svjesni su koliko je njima, gore na nebu, dobro. Nitko ne bi volio biti sada u našoj koži. Ovi vladajući, nadmeću se u obećanjima, prije su se nadmetali u stjecanju što više materijalnog, a sada, kad su počeli biti „na meti“ sad su se kao primirili i upiru prstom na druge jer to je najbolji način skrenuti pažnju sa sebe.
A drugi? Uh, koji težak zadatak!
Što misliti o tim drugima kad su i sami za vrijeme svoje vlasti napravili gomilu grešaka koje mi NJIHOV NAROD KOJI SMO IH IZABRALI skupo plaćamo. Naučili smo mi plaćati greške, ali svoje, a sad izgleda da sve moramo skupo plaćati; i svoju naivnost, i svoje pogreške, i krivu predodžbu, baš sve.
A kad ćemo se naučiti? Postoji li način da budemo dovoljno pametni i da znamo što odlučiti?
Znaju li umirovljenici?
Znaju li radnici s minimalcem?
Znaju li radnici bez plaća?
Znaju li branitelji koji još uvijek pokušavaju izboriti svoje pravo?
Znaju li majke i očevi koji ne znaju što sutra i kako djeci osigurati budućnost? Nasljedstvo su već odavno prodali, da bi preživjeli tzv. recesiju, no što dalje? S čim će preživjeti još jednu pogrešnu odluku?
Znaju li svi oni koji od rane zore obilaze kontejnere u nadi kako će se tamo baš za njih nešto naći?
Znadu li majke i očevi koji imaju bolesnu djecu a zdravstveno osiguranje im ne prizna troškove za lijekove?
Znaju li roditelji talentirane djece, koji bi im rado sve priuštili, a ne mogu, jer plaću nisu dobili mjesecima?
Znaju li mladi, koji su bili naša nada, a sada već dugo bauljauju uokolo bez nade, ne znajući kamo bi ni kuda dok njihov intelektualni potencijal svakim danom sve više kopni jer ga nemaju gdje iskoristiti?
Znaju li građani koji su ostali bez radnih mjesta, a naplata kredita već odavno je dospjela, jer su banke istog trena otkazale kredite? Znadu li svi oni kojima prijeti da ostanu bez krova nad glavom?
Znam li ja?
Podne je, spremam se napisati po stoti put jednu od žalbi na nesuvislu odluku suca općinskog suda, protiv kojeg sam sve mjere poduzela, a svi su slijepi na njegove greške? Koliko još borbe je preda mnom?
Od jutra se psihički i fizički pripremam za bitku, baš kao da smo ja i on sučelice u borilačkoj areni jedan naspram drugog.
Grčim pesnice, spremne na borbu, želudac se stisnuo, ugrizoh se za donju usnicu, spremna za borbu, a on je negdje daleko. Nedodirljiv. Imun ili s imunitetom, sasvim svejedno. Jer imunitet štiti njega, a on je imun od svega. Ne peče ga savjest, niti ga boli duša zbog njegovih propusta.
U čemu je razlika, između njega i njih? Između ovih i onih? Između jednih i drugih? Nikakva!
Sjećam se dobro, prije dvadeset godina, rekla je jedna stara, pametna i mudra baka; „To vam je ljudi moji, sjaši konja da zajašeš magarca!“.
Danas, kad sam puno starija, i gotovo ostarjela kao i ona, posijedivši boreći se protiv svih mogućih bitki s ovim strogo zaštićenim pravosudnim sistemom, sve sam svjesnija njenih riječi. I slažem se sa njom! Tko pamti sve godine, a puno nas pamti, znamo kako nam je bilo od 1992 do danas, i kako nam jest. KUKURIKU …ILI KUKU …RIKU, ili HDZ i njena kolacija, nama je uvijek jednaka opcija. OSTAJE NAM SAMO KUKU, ili da se u nama probudi onaj pobjedonosni jutarnji krik pijevca, i da i mi postanemo čvrsti i odlučni, razumni, i da shvatimo, da svi ovi koji su godinama bili na vlasti, ne smiju tamo opet doći. Jer oni ne znaju drugačije, to su dokazali!
Postovani Josipe, svakodnevno tumačim svojoj djeci i mladima oko sebe, da im je ovo jedan od zadnjih vlakova za njihovu budućnost. Ukoliko SADA ne budemo svi svjesni i odlučni da neke stvari stopiramo, pitam se što će biti sa svima nama. Na žalost, političari kojima je vlast u rukama, bez obzira na stranačku pripadnost, dokazali su da se i te kako znaju igrati našim sudbinama, i da im je svejedno što će se dogoditi s narodom! Na nama je odluka. Mi smo ti koji ovaj put vučemo konce!
Poštovana Nado
i samome mi se nameće ono famozno pitanje..a kada će..hrvatski narod.. ako ne sada.. stati na svoje vlastite noge..kada se je već dosada.. toliko puta..opekao..nije li sve to dovoljno da upravo 4. prosinca,hrvatski građani pokažeju još jednom svoj vlastiti ponos..te im se prilika pruža da pokažu svoju odlučnost i stanu na vlastite noge te izađu ponosno na parlametarne izbore..jer onaj koji nije prisutan na izborima toga nema.. nit se na njega ne računa da će biti prisutan u budućnosti..na taj način nema pravo ni da prigovara.