ONA JE NAŠA

IZ DRUGIH MEDIJA …www.crckarije.com
NAŠI KREATIVCI – BORBA ZA OPSTANAK
Zahvaljujući novinarskom radu upoznao sam jako puno dizajnera, likovnjaka, inovatora, no najčešće susrećem alternativce, mlade ljude koji žive drugačiji život od većine građana i to kroz glazbu, likovnu umjetnost, glumu, ples itd. Oni jednostavno uživaju u svojem radu i u onome što stvaraju.
Neki od njih uspiju te svoj hobi pretvore u ozbiljan posao od kojeg žive, no u većini slučaja nije baš sve tako divno… budimo realni! Kod nas, u našoj malenoj zemlji, malo tko uspijeva! Kako je u inozemstvu nećemo niti govoriti. Dobro znamo na koji se način vani odnose prema kreativnim i sposobnim mladim ljudima, još pogotovo ako imaju dobru ideju za stvoriti nešto novo i zanimljivo.

Lara!

Poznajem ju već nekoliko godina. Kada biste ju sreli prvi puta pomislili biste, zasigurno, kako je totalno „opićena“. To bi odavao njezin drugačiji, nekako luđi način odijevanja… ali i njezino razmišljanje. Prava je kreativka, umjetnica…

Od prirodnih materijala izrađuje ukrase, crta, stvara svojim vrijednim rukama. U ljetno vrijeme, na svojem štandu, vesela i nasmijana prodaje vlastite rukotvorine. Trudi se i uživa. Često prođem pokraj nje.  Uvijek svratim pitajući se da li je opet napravila nešto novo. Dosad me još nije razočarala. Kući se uvijek vraćam razmišljajući o njenom novom remek djelu.

Stigla je i jesen! Ugasila je svoj hobi, a veseli štand spakirala u nekoliko smeđih ružnih kutija te otišla. Na otoku za nju i njezine radove više nema života, a čini mi se, niti ikada više. Izgubili smo još jednog sposobnog mladog čovjeka. Situacija je uništila njene vesele snove i pretvorila je u još jednu osobu u nizu koja mora razmišljati o tome kako će sutra preživjeti.

Više ne znam gdje je i čime se bavi, no nadam se da je dobro i da će jednog dana ovaj njezin hobi postati, zapravo, njezin posao. Najprije ipak tamo negdje daleko, preko bare, gdje publika razumije i gdje će poduprijeti njezin rad. Kada to ostvari, mi ćemo se opet moći kititi jednim uspjehom u koji ništa nismo uložili i na sav glas vikati: „Ona je naša!“