S PUTOVANJA BERLINSKIH HRVATA K PRIJATELJIMA U HELSINGBORG
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin-Helsingborg-Kopenhagen/Noć u Berlinu s …netom prošlog …petka na subotu. Nisam ni spavala, nije išlo, ne može se to po naredbi. Radije ostadoh budna do kraja. Bolje reći do početka! Oko pola tri u noći …telefonski poziv. Taj čekam. Takav je dogovor. Članovi Zavičajnog kluba Brođani, Elizabeta, Ivan, Barica, Ivan i Marina s još dvoje igrača kartaške igre bela, članovima Hrvatske zajednice, Ivanom i Mandom, putuju za Švedsku, točnije u Helsingborg, na međunarodni turnir u beli u organizaciji tamošnjih Hrvata. Bili su i prošle godine. Imali uspjeha, bilo lijepo pa bi i masovnije ponovili odlazak. Odavno mi govorili za tu namjeru. Pozvaše …i ja odmah pristadoh. Sve troškove puta dijelimo zajednički, takav je dogovor. Rado putujem, posebno s ljudima koji su tijekom putovanja dobre volje i duha, komunikativni, za novo raspoloženi …a tako je u ovom slučaju.
Dakle ….redom …negdje oko pola četiri u noći ili skoro u subotnje jutro, svi putnici su u iznajmljenom kombiju i krećemo put Rostocka. Oko 200 kilometara je to od Berlina. Imadosmo tu sreću pa skoro knap stigosmo na brod koji inače vozi svaka dva sata. Za nešto više od sat vremena vožnje brodom naziva “Prinz Joachim”, preko Istočnog mora, stižemo do danskog Gedseka . Odatle smo ponovo na točkovima pa opet na brodu naziva “Aurora af Helsingör”. Sad vožnja traje tek petnaestak minuta. I evo nas već u švedskom Helsingborgu. Predivan pogled s broda pri ulasku u gradsku luku. Naša tri Ivana …jedan je odličan vozač, drugi je odličan vodič a treći je odličan organizator …i sve izvrsni ljudi …sigurno nas …uz pomoć ipak ženske ruke u liku navigatorice, dovode na traženu adresu.
Pred domom smo kojeg su u Helsingborgu sagradili, svojim novcem i rukama, članovi Hrvatskog kulturno-sportskog društva Croatia iz Helsingborga. Stojimo ispred …stigli smo dobrano rano i prije nego li i domaćini …i divimo se, ne kakvom velebnom zdanju, već skromnom i ugodnom, praktičnom i lijepom hrvatskom domu u Helsingborgu. Blago li je tamošnjim Hrvatima, imaju pravo blago. Prije nego li započe turnir u beli, od naših domaćina, Marijana Nakića, organizatora turnira i tajnice društva, Tonke Frodlund, saznali smo kako u Helsingborgu, gradu s oko stotinjak tisuća stanovnika smještenog kojih 60 km od Malmöa, ima oko 1300 Hrvata.
Hrvatsko kulturno sportsko društvo Croatia okuplja oko 300 članova. Jedino je to hrvatsko udruženje u Švedskoj koje, uz Vellebit iz Götteborga, ima svoje prostorije. I to na najljepšem mjestu. Usred Olimpia parka. U blizini je gradski stadion. Sve odmaknuto od gradske vreve, a opet nadomak centru grada. I sami smo šetajući obišli grad, utvrdu po kojoj je grad i dobio ime …te s njenog vidikovca bacilli pogled na grad, sve do luke u kojoj smo pristali.
Imali su sreće naši sunarodnjaci iz Švedske. Svoj dom su izgradili 1997. Očito su u ovom slučaju Šveđani imali dobro uho za ovo važno pitanje hrvatskih doseljenika. Ustupili im zemljište na 99 godina a oni sami podigli kredite pa gradili svojim novcem i rukama. Sad u tom prostoru, dovoljnom za zabave, druženja i sve aktivnosti, obitava folklorna grupa, nogometni klub, održavaju se proslave rođendana, novih godina, turniri bele, natjecanja, sastanci i susreti. Predsjednika društva Mladena Jurića koji je s početka godine bio gost berlinskih Brođana na zabavi Veseli se Posavino, susretosmo s malim zakašnjenjem. Bio naime, na sastanku krovne udruge u Götteborgu. Tamo se okuplja, koordinira i razgovara 35 hrvatskih društava Švedske. Korisno. Imamo takva iskustva s berlinskim Savezom hrvatskih društava, jedinstvenim u Njemačkoj.
Eh dragi prijatelji iz Helsingborga, kako je lijep vaš Dom. A vaše gostoprimstvo još ljepše. Mi krenuli na turnir bele. A dobili i doživjeli puno više od toga. Iz berlinske ekipe četvero igra belu a pet promatra. Dio je angažiran i na promociji knjige Brođani u Berlinu koju predstavismo tamošnjim Hrvatima. Ugodno vrijeme, Ugodni ljudi. Uz zajednički doručak u hrvatskom domu jedva se rastadosmo. Treba put Berlina. Učinismo to uz riječi …Tack vänner …hvala prijatelji …danke Freunde …
Tu je mogao biti kraj kolumne, put kući, gotovo …ali nije. U povratku putujemo automobilom kroz Švedsku pa preko mosta i tunela što je ispod razine mora …umjesto brodom kao u dolasku …stižemo u Dansku. Fino da je ova prigoda iskorištena, pa svratismo do Kopenhagena, grada neobične, predivne arhitekture, rodnog mjesta Hansa Kristijana Andersena. Šta sam njegovih bajki u djetinjstvu i kasnije pročitala! U samu bajku smještam šetnju ulicama Kopenhagena. U cijeloj Danskoj je tek oko 500 Hrvata. Na ulicama Kopenhagena s razumljivim pozdravima javljaju nam se nepoznati ljudi, vidno obradovani osluškivanjem razumljivih, poznatih im riječi.
Lakše je bilo u Kopenahagen nego li iz njega. Ugodno smo šetali njegovim ulicama, razgledali impozantne građevine, kanal koji protječe gradom …pa opet na točkove koji nas žurno voze do luke. U posljednjim sekundama dokopasmo se broda naziva “Kronprinz Frederick”. Na brodu lagano rezimiramo sve što smo prošli ,..
Predivno je bilo to putovanje. Društvo isto tako. I domaćini u Švedskoj svakako. Nastale su lijepe fotografije. Ostala lijepa sjećanja. Uspomene. Priđoh bliže, bolje se vidi, osjeti. Upoznah bolje neke ljude, suputnike – tri Ivana i Mandu. Elizabetu, Baricu i Marinu. Pa domaćine u Helsingborgu, Marijana, Tonku, Ankicu, Mladena …
Sanjala sam Kopenhagen po dolasku doma. Jutros pripovjedam radnim kolegama kako nam je bilo, što smo sve vidjeli, kud zajedno i složno stigli. Ponovilo se! Za tako lijepi doživljaj, vrijedi svima reći: Hvala prijatelji …Tack vänner …Danke Freunde!