USPOMENA NA “PLAVO ZVONO”

IN MEMORIAM: Iz naše arhive/25.11.2011. i u knjizi “Ono malo duše”/2015

tekst: Emil Cipar (13.04.1948. – 10.10.2014.)

Negdje krajem 1991., iznenadi me jedan telefonski poziv. Na drugome kraju je Vlado Duić …novinarska legenda iz starih vremena. Bile su mi dobro poznate njegove reportaže iz “Starta”, „Plavog vjesnika“, Vjesnika u srijedu“, magazina koji su pobudili moju znatiželju za novinarstvom. Isto tako bile su mi dobro poznate njegove monografije i izložbe fotografija.

Kako rekoh iznenadio me poziv. Nisam znao da Vlado već duže vremena živi u Njemačkoj i da radi kao slobodni novinar za njemačke magazine.

U to vrijeme radio sam za „Večernji list“ i za nekoliko njemačkih medija. Posla preko glave. Moja česta putovanja i boravci u Hrvatskoj, bili su uglavnom ispunjeni radom za NSR (Network Satellite Radio), koji je u vlasništvu RTL-a.

Ali Vlado me nije zvao da bi mi samo priopćio da me je čuo …čitao. Imao je sasvim ludu ideju …izdavati hrvatske novine u Njemačkoj.

U prvi čas sam pomislio …o Bože!

Ali slušajući Vladu kako sa entuzijazmom i oduševljenjem priča o novinama …novini …kako on reče …obećah mu posjetiti ga.

Vlado je stanovao u Düsseldorfu. Nije to bilo daleko.

Dočekao me je kao da sam već suradnik …suradnik novina za koje ne znam ni kako će izgledati, ni tko je urednik, ni tko su suradnici.

Ali Vladino oduševljenje prešlo na mene. Tim više što su takve novine stvarno bile više nego potrebne. Službeni hrvatski tisak dočaravao je i u to doba više nego jadnu sliku.

Vlado mi je ponudio mjesto urednika. Rekao sam da nemam nikakvog iskustva …nemam vremena …nemam suradnika.

-Sve bumo to sredili stari! …nije se dao zbuniti Vlado.

Osjetio sam da ću morati pristati. Uredničke prostorije su već postojale. Dobar dio posla Vlado je već obavio. Ugovori sa tiskarom, distribucijom …bili su potpisani.

A i imena suradnika u Hrvatskoj plijenili su pažnju. Velika novinarska imena iz svih područja.

Da priču skratim …prihvatih ponudu.

Nisam znao kako ću to uskladiti sa svojim dotadašnjim obvezama. Ali Vlado me zarobio svojim entuzijazmom.

Naziv novina je već bio određen.

PLAVO ZVONO. Plavo …kao hrvatsko nebo, a zvono …jer se treba čuti konačno i glas iseljene Hrvatske. Trebao bi zazvoniti na plavom hrvatskom nebu.

Hrvatski patos to može podnijeti. Toliko mjesta sigurno ima.

Treba pripremiti prvi broj. Nije to tako jednostavno, kad nemaš suradnike, nemaš arhivu, nemaš udarnu temu, nemaš ništa…

Samo entuzijazam i ogromnu želju stvoriti te jebene novine.

Za udarnu vijest …pobrinila se surova svakodnevnica na Balkanu.

U Gelsenkirchenu, kojemu je Zenica grad prijatelj zatekla se jedna grupa učenika jedne osnovne škole iz Zenice.

Za to vrijeme u Bosni se zakuhalo.

Roditelji domaćini, nastavnici, roditelji djece gostiju …odlučiše zadržati djecu …ne slati ih nazad u Zenicu.

Hrabra i hvalevrijedna odluka. Ali službena Njemačka nema razumijevanja. Njih se Bosna ne tiče, oni ne vide nikakve probleme na „Području bivše Jugoslavije“.

Tema kao stvorena za „Plavo zvono“.

Hrvatske medije ta tema isto tako …ne zanima.

I uputi se kompletno uredništvo „Plavog zvona“ u Gelsenkirchen. Glavni urednik u svojstvu fotografa i moja malenkost, koja bi trebala napraviti reportažu.

I to je to.

Obavismo to krajnje profesionalno. Bilo mi to prvi puta da radim s profesionalnim fotografom. I to …s kakvim još.

Po obavljenom poslu …nazad u uredništvo. Ubrzo je odlična reportaža bila u kompjutoru.

Ali to je bilo jedino što smo imali. Horoskop, pregled vijesti …moglo se još napraviti.

I to je bilo otprilike sve.

Čak ni impresum nije postojao. Vlado i ja nismo dovoljni.

Tih dana bilo živo u uredništvu. Telefonska slušalica nije se ispuštala iz ruku …ponekad se razgovaralo na dvije linije odjednom. U uredništvo je stizala oprema …kompjutori, faks, teleprinter…

Vlado i njegova žena Marles brinuli su za nove suradnike, a ja za sadržaj.

Problem je bio što u Njemačkoj nije postojalo profesionalnih hrvatskih novinara, koji su bili voljni surađivati. Ono malo bivših dopisnika iz isto tako …bivše Jugoslavije …tek je tražilo svoje mjesto pod suncem i nisu htjeli stupiti u nesigurne vode.

Oni koji su pristali surađivati …nisu bili novinari, nego filozofi, sociolozi …stručnjaci za pravljenje idealnog društva, koji su po svaku cijenu htjeli svoje mišljenje objaviti na stranicama naših novina.

Faks je neumorno radio. Morao sam sve to pročitati. Najgore je što često niti nakon deset pročitanih stranica nisam prepoznao vijest, reportažu, osvrt…

Vlado je polako gubio živce.

Opet je pomogla surova ozbiljnost na Balkanu.

Troje novinara, koji su igrom sudbine izgubili posao u dotadašnjim medijima u Hrvatskoj i Bosni …pojaviše se u uredništvu.

Kao da ih je Bog poslao.

Iz Zagreba je doputovala Ines, Vladina kći, koja s novinarstvom …dotada nije imala blage veze.

Ines je bila pun pogodak. Radila je dan i noć na svemu što je trebalo …ukucavala tekstove u kompjutor, lektorirala, tražila zgodne priloge, fotke…

I prije svega kratila.

Jer to je bio najvažniji posao. Pravilo je bilo da Ines najprije skrati tekst na polovinu, izvadi esencijalno …a nakon toga …ja kratim.

Paralelno tomu pripremao se i prvi broj …promocija …tiskovna konferencija…

Dok ovo pišem …ni sam ne mogu vjerovati da nam je to uspjelo.

Ali uspjelo je…

Zahvaljujući mojim poznanstvima sa njemačkim medijima, odjek u njima je bio daleko veći, nego nam je pripadao. TV i radio – prilozi na WDR-u i RTL-u, brojni tiskovni mediji… Sve je to popratilo naš prvijenac.

Čak nas je i „die Welt“ spomenuo.

Od nas se očekivalo puno. Bili smo pod prismotrom Bundesverfassungsschutza i Bundesnachrichtendiensta (BND).

Sami su se najavili …korektno i uljudno. I nedvojbeno rekoše da promatraju naš rad i naše aktinosti.

Meni bilo svejedno.

Uz toliko briga i problema …jedna više ili manje ne znači ama baš ništa.

S novim suradnicima, nije za mene stiglo nikakvo olakšanje. Apetiti su postali veći. Puno događaja, puno susreta, intervjua …diljem Nemačke. A nisam ni htio zapustiti stare obveze.

Na zdravlje sam potpuno zaboravio. Ali ono nije zaboravilo mene. Učinih mu se kao neozbiljan partner …pa me je iznenada napustilo.

Nađoh se tako na intenzivnom odjelu klinike u Remscheidu.

Upala gušterače. Šanse za preživjeti …pola – pola. Valijum, morfijum…

I dok …okružen raznoraznim uređajima sa nepodnošljivim bolovima, koji …u određenom ritmu dolaze i odlaze …gledam u bijele zidove sobe …imam odjednom vremena na pretek. Puno vremena za razmišljanje.

Odlučih da ću …preživim li ovo …zauvijek dići ruke od novinarstva.

Obećah to svojima najbližima …svojoj obitelji.

I preživjeh. PLAVO ZVONO umrlo samo od sebe. Preveliki financijski izdaci, nedostatak suradnika, moja bolest… natjeraše Vladu na predaju.

Sa Ines se čujem ponekad. Radi za UN i trenutno je u Kartumu u Sudanu.

Marles, Vladina žena je umrla.
Vlado …skrhan teškom bolešću, povukao se u privatni život.

Od Plavog zvona ostale su uspomene. Lijepe uspomene.

Život ide dalje. Ali u vezi Plavoga zvona htjedoh reći još nešto …samo ne znam komu.

Ines …Vladi …samome sebi …možda čitatelju, koji ga se još sjeća?

Možda agentima BND-a?

Htjedoh reći …nije bilo uzalud!