Piše: Rajko Glibo
Kada sam bio malecki jednu naočitu ženu u zaseoku Marići sela Donja Vast zvali su Glibuša. Krupna žena u ramskoj narodnoj nošnji zračila je veseljem. Opazio sam da do nje puno drže muški iz njezine generacije. Imao sam prema njoj blago dječje strahopoštovanje.
Kroz život sam shvatio da djevojke iz roda Glibo nakon udaje i uzimanja novog prezimena zovu Glibuša …što im prešutno prija. Onda sam dugo bio klijentom demografije. Krčio sam staze prema korjenima svog i još nekih ramskih rodova.
Mislio sam da sam skrojio tvrdu istinu o korjenima svoga roda. Svojim oponentima zatvarao sam usta nuđenjem DNK koja će pokazati da sam nedvojbeno u pravu. Jedino nisam bio siguran gdje je najstarije obitavalište predaka.
Odgovor je došao nakon poplava u Metkoviću i okolici. S desne strane nabujale Neretve Metković je poplavila I velike mu štete nanijela Glibuša. Po starini hidronimi su stariji od toponima pa je rječica Glibuša ishodište imena za najstarije naselje Glibe na njezinom izvoru baš kao što je toponim Rama dobio ime po imenu rijeke Rame.
Mnogo je sličnih primjera. Tajnu najstarijeg obitavališta roda Glibo skrivala je gorska rječica Glibuša za koju do poplave gotovo nitko nije čuo. Slušajući vijesti šira javnost prvi put je čula za hidronim Glibuša s desne strane Neretve.
Glavnu tajnu Glibuša je otkrila rodu Glibo i zagolicala one koji žele više saznati o svom rodu I korjenima. Hidronim Glibuša nudi se kroz prizmu semantičko-toponimskih iskrica za one koji te iskrice znaju I mogu razotkrivati.
Projurile su kroz stoljeća i kroz svoje vrijeme mnoge anonimne Glibuše kao ljepše polovice svojih anonimusa. Jedino se hidronim Glibuša nečujno I tiho urezuje u sinonimsku sintezu. Sinonimi ovog roda deminutiv Glibić, augmentativ Glibota I Gliban.
Rod Glibo granao se i širio iz naselja Glibe na izvoru Glibuše koje više ne postoji. Glibe su se množile a na slabo rodnoj zemlji nisu mogli dostojno živjeti. Seobe roda su traju do dana današnjega.
Desnom stranom Neretve ogranci roda pomjerali su se prvo do Cima I Ilića I to onda kada je Mostar imao samo stari most I desetak kuća s obje njegove strane.
Na lijevu obalu Neretve dio roda prešao je zajedno sa prelaskom na pravoslavlje (Tasovčići I drugi) jer im je za prelazak srpska pravoslavna crkva dodjeljivala komade zemlje o čemu je sačuvana originalna dokumentacija.
Dio je prešao na islam I pomjerao se prema Foči, Sarajevu I drugdje. Najpoznatija persona od tog dijela roda je Šaćir Glibo konstruktor u Tvornici duhana Sarajevo čiji se grob nalazi na ulazu u bošnjačku parcelu groblja na Koševu.
Nekoliko ogranaka roda pritisnuto turskim zulumom promijenilo je prezime I uzelo novo pa se zovu Karlići. Dio ih se iseljava na prostore srednjevjekovne kraljevine Rame. U 18. stoljeću zbog taljenja zlata I izrade dukata nekoliko ogranaka iselilo se u uže Područje Rame (Maglice, Zvirnjača, Ljubunci, Uizdol, Donja Vast) jer bježanjem u drugi kadiluk gubi im se krivica i izbjegava kazneno gonjenje.
Mali uređaj za izradu dukata moj pradjed Ivan je donio sa sobom u Gornje Glibe zaselak sela Donja Vast I još je sačuvan.
Za ex Yu dio roda iseljava se u područje Požege, Zagreba, Makarske I drugih obitavališta, ali Hrvatski prezimenik kao kapitalno djelo za povijest rodova ovaj rod nema u svom sadržaju. Ispao je iz sadržaja, ali nije ispao iz statističkog popisa pa će se to kod drugog izdanja s dobrom voljom ispraviti.