Dražen Radman …iz knjige Pismo mome Marangunu
Oneg dana Tebi san se prida
da mi dušu ciliš, rane vidaš …
da me tmini
za sve vike nedaš …
Ti me sad u njedra svoja tepla
ka i mati brižna svijaš …
pa me zariš, pa se smješkaš …
pa me u oči male gledaš …
pa mi, da nasmijen se, migaš …
Ti me, Kriste, ka u zivki dite,
u sva doba ovog svita,
baš lipo i nježno
ginagaš …gingaš …gingaš …
i rajsku mi pismu prije sna,
šotovoće pivaš …
da u žardinu će Tvome
svitlo lica Tvoga navik sjat …
Tiho mi na koncu šapješ,
dok oči mi se same cakle –
da me Tvoja ruka
neće nikad zibjat prestat …)