ŠTO NAM DONOSI NOVA GODINA?

ZNA SE!
piše: Emil Cipar
Za par tjedana građani Republike Hrvatske izići će na referendum i očitovati se o ulasku u EU. Odlučit će tako o svojoj sudbini za dugo, dugo vremena. Svi su izgledi da će većina građana zaokružiti DA na listiću, koji budućnost znači.

Što će nam ta Europa donijeti, nije nam u potpunosti jasno. Istina …sve to stoji u pristupnom ugovoru, ali tko zna što sve stoji u njemu. Ruku na srce …tko ga je pročitao, tko ga je razumio, tko je pročitao Lisabonski sporazum, koji je nešto kao ustav EU?

Govori se često o zakonima i standardima EU, čije stupanje na snagu donosi blagostanje i radna mjesta. Tako se nešto govori.

Mi se nadamo kako će nam EU donijeti budućnost, a u Njemačkoj se ljudi pitaju …ima li EU uopće budućnost?

Zamolio me urednik jednih njemačkih dnevnih novina za jednu kolumnu o Hrvatskoj. Zanima ih kakva je to država koja povećava zajednicu, što će to značiti za budućnost EU?

– Ne moraš opisivati detalje. Nama je važno znati kakva je stabilnost, koji su socijalni programi, kakva je struktura umirovljenika, kakvo je obrazovanje, gospodarstvo, koja je strategija gospodarskog razvoja, koji su osnovni nacionalni proizvodi, koliko je stabilan socijalni mir, kakvi su sindikati, kakva je struktura političkih stranaka … kaže urednik.

Moram priznati da nisam dorastao zadatku. Nijemci žele osloboditi EU svih slabosti koje su omogućile Grčku, Bugarsku, Rumunjsku, Italiju… a mi upravo u takvoj Europi tražimo spas. Donosimo hrpu neriješenih problema i očekujemo da ih Europa riješi, a ona sama je do vrata zatrpana svojima i ne vidi izlaza.

I ovo najosnovnije što urednik traži nije u slučaju Hrvatske jednostavno objasniti. Socijalni programi? Jesu li vama poznati neki nacionalni socijalni programi koji funkcioniraju u praksi, kao pomoć mladim nezaposlenima kako bi lakše dobili posao. Postoje oni na papiru, ali od njih ništa, jer broj nezaposlenih je i dalje u porastu.

Struktura umirovljenika? Kako pojasniti činjenicu da je rad u Hrvatskoj najnepovoljniji način za dobivanje mirovine. Najniže mirovine su mirovine onih koji su do njih došli dugogodišnjim radom.

Obrazovanje!? Obrazovni sustav godinama proizvodi kadar mimo potreba tržišta. Najbolji primjer je učiteljski fakultet u Brodu, pa čak je i onaj u Osijeku vrlo upitan uzme li se u obzir potreba obrazovnog sustava za učiteljima.

Nacionalni proizvod? Nisam prepoznao ni jednoga do sada. Turizam …reći će neki. Turizam bi to mogao biti, ali u njemu ne prepoznajem hrvatskog proizvođača hrane, niti neku hrvatsku uslužnu djelatnost.

Strategija gospodarskog razvoja? Nema je! Mi ne znamo čime ćemo se baviti sutra, čime se nećemo baviti sutra, kakve kadrove trebamo obrazovati, od čega ćemo živjeti u budućnosti.

Sindikati? Znam da Nijemci ne mogu razumjeti razlog postojanja naših čak pet saveza sindikata i da su oni sami sebi svrha i servis trenutnim opcijama na vlasti. Pored njih su tvornice opljačkane, pokradeno žito u „Đakovštini”, pored njih se godinama ne uplaćuje iznos za zdravstveno i mirovinsko osiguranje i isplaćuju minimalni osobni dohoci.

Struktura političkih stranaka? Tek na posljednjim izborima jedna stranka koja ima svoju prirodnu klijentelu u društvu izborila je šest mjesta u Sabora. To su Laburisti – stranka rada. Oni zastupaju interese socijalno nezadovoljnih građana, radništva i svih onih koji su na neki način gubitnici u tranziciji. Sve ostale stranke žive od obećanja i ulijevanja nade, ili straha.

Ponuda konzervativnih stranaka nije nikakva. Najjača je u rasulu, a ostale su se izgubile u magli, jer su od birača bile prepoznate kao lovci na položaje i fotelje, bez programskog sadržaja.

HSS i HSLS je uništila prevelika spremnost na kompromise sa svim mogućim političkim opcijama i svjetonazorima. Kod pravaških stranaka je gotovo više stranaka nego članova.

Sve je to teško u tisuću riječi objasniti jednom prosječnom Nijemcu. Bilo kako bilo on će iz toga iščitati da je s nama EU bogatija za jednu novu Grčku. U svakom slučaju bila bi to voda na mlin desnim radikalnim krugovima u Njemačkoj koji su ionako sve glasniji i glasniji.

Mala nada ipak postoji. Sve je više transparentnih javnih natječaja, samo se još moramo naviknuti na njih i moramo podržati njihovo provođenje.

Ostalo je još jedno pitanje …ono o stabilnosti socijalnog mira. On je siguran koliko traje nada da će EU prihvatiti još jednu Grčku i isplaćivati nam povlaštene mirovine i povlastice koje imamo. Kada to nestane i kada se mirovine budu morale isplaćivati isključivo iz mirovinskog fonda u kojega se ne uplaćuje u dovoljnoj mjeri …i socijalni mir biti će ugrožen.