NI SLUČAJNO

Jesmo li stvarno slučajna država

piše: Emil Cipar
Vlada Zorana Milanovića je slučajna vlada u slučajnoj državi. Za povijest će od nje ostati samo bilješka kako je to bila najnesposobnija vlada do sada u Hrvatskoj, a najvjerojatnije će to i ostati do kraja njenih dana.

Slučajna je zbog toga, jer netko mora biti na vlasti, a prije dvije i pol godine nije bilo boljeg kandidata pa su socijalisti uspjeli uvjeriti birače kako oni imaju neki plan po kojem bi se trebalo ići dalje.

I imali su plan …vrlo dobar plan, ali nisu imali ljude koji su taj plan mogli provesti u djelo, jer u prvom redu nisu imali odlučnog premijera koji bi bio u stanju držati sve konce u rukama.

Nepotizam je bio velika smetnja, jer su na brojna mjesta postavljani podobni, rodbina, kumovi, prijatelji…

Kukuriku koaliciju možemo mirne duše nazvati koalicijom osobnih interesa, a premijer se u potpunosti izgubio u svemu tome.

Uspio je pokvariti dobre odnose sa zemljama članicama EU, u prvom redu sa Njemačkom. Slaba je utjeha što je uspostavio dobre odnose sa Srbijom i Republikom Srpskom.

Državni dug je porastao, nezaposlenost je porasla, BDP je opao, broj ljudi koji napuštaju Hrvatsku raste zabrinjavajućom brzinom.

Koalicija se raspada po šavovima. Stranke u njoj su povezane zajedničkim ljepilom kojim su povezane za ministarske fotelje i dobra mjesta u državnoj upravi, ili u državnim poduzećima.

Velika reforma školskog sustava ostala je samo pusta i želja i njena premisa je odavno zaboravljena.  Sustav školstva i dalje proizvodi kadrove koji nisu potrebni hrvatskom gospodarstvu. Zemlju napuštaju školovani ljudi, kojima je hrvatski narod platio školovanje. Njihove sposobnosti koristit će daleko bogatije zemlje koje u njihovo školovanje nisu uložile ni kune.

Nema niti nekih naznaka kako se želi bilo što promijeniti.

U zdravstvu je stvar još gora. Dok zdravsto na principu solidarnosti sve više gubi ionako niske standarde, privatno zdravstvo razvija se punom parom. Nezgodno je da se to događa baš u mandatu jedne vlade koja sebe naziva socijalnom.

Zdravlje samo za bogate. Siromašni nemaju od sustava zdravstva što tražiti.

Mirovinski sustav koji bi trebao funkcionirati na principu generacijske solidarnosti je karikatura onog što je nekada davno uveo Bismarck.

U Bismarckovo vrijeme bilo je potrebno sedam radnika kako bi jedan umirovljenik mogao živjeti od njihovog rada.

Ovih dana postalo je poznato kako za jednog hrvatskog umirovljenika radi 0.8 hrvatskih radnika. Ako se trend nastavi, a nastavlja se …budući umirovljenici mogli bi iz fonda solidarnosti dobiti samo „šćap“ s kojim će ići prositi po svijetu.

„Prosjaci i sinovi“ …nekako mi to sve već poznato.

Mogli bi tako kroz sva ministarstva i sve resore. Nigdje niti jedne svijetle točke gdje bi čovjek mogao reći: e to je dobro.

Kozmetički zahvati su samo zamagljivanje očiju biračima. Nedavno smjejeni ministar financija Slavko Linić ne može biti zamijenjen boljim, jer i on će se zaduživati i zaduživati, uvoditi nove poreze i namete.

Sustav korupcije i ovisnost o lobijima uvijek će uspjeti spriječiti uvođenje poreza na nekretnine koje nisu u funkciji. Obećanju kako će se taj porez uvesti dogodine više nitko ne vjeruje.

Reforma zemljišnih knjiga nije ni započeta, ukrupnjavanje parcela ostaje samo pusta želja svih onih koji se ozbiljno žele baviti poljoprivredom.

Već mi je dosadilo, jer kolumne ovakvog sadržaja pišem jednom godišnje iz godine u godinu. Ništa se promijenilo nije osim da ću večerašnjoj šetnji gradom uočiti još nekoliko zatvorenih trgovina i obrtničkih radnji.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti i ono što je učinjeno. Tako je ministru Jovanoviću uspjelo izbaciti jednu kvačicu iz naziva njegovog ministarstva pa se ono ne zove više: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa već: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

I Rajko Ostojić nije baš sasvim uzalud tračio vrijeme, pa će ostati zabilježeno za povijest kako je i on dao obol svekolikim reformama.

Nekadašnji naziv: Ministarstvo zdravstva, simbol socijalne nejednakosti dobilo je novi naziv koji je također sinonim socijalne nejednakosti, ali budi nadu u još gore, sada se zove: Ministarstvo zdravlja.

Jesmo li stvarno slučajna država, imamo li slučajnog premijera i slučajnu vladu?

Ako ovo upitate Zorana Milanovića, odgovor će biti:

-Ni slučajno!