piše: Silvije Tomašević Večernji list
Kakav bi bio rezultat referenduma na kojem bi se odlučivalo o sudjelovanju hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu? Vjerojatno bi najmanje 80 posto Hrvata glasovalo “za” sudjelovanje nogometne reprezentacije u europskom natjecanju. Taj postotak neće se dostići na referendumu o sudjelovanju Hrvatske u Europskoj uniji, premda bi se najmanje 60 posto hrvatskih birača trebalo izjasniti za ulazak u europsku utakmicu. Jer, Europsko nogometno prvenstvo možemo usporediti s Europskom unijom. A malo tko bi u Hrvatskoj htio odustati od natjecanja u nogometu. Zašto ima onda mnogo više onih koji se ne bi htjeli natjecati s ostalima narodima u drugim disciplinama, kao što su proizvodnja, produktivnost, kvaliteta, rad, znanje…
Za sudjelovanje u Europskom nogometnom prvenstvu postoje određena pravila koja vrijede za sve sudionike. Zna se što je korner, što je gol, što je jedanaesterac, što je zaleđe itd. Pokoji put sudac može i pogriješiti u procjeni neke situacije, ali pravila su ista za sve, a na koncu ima i nagrada, ne samo u “kantama” nego i u novcu. Europska unija ima pravila koja vrijede za sve države i zna se kada se neki igrač ponaša nesportski, kada želi nešto dobiti na prijevaru, na glumatanje. Sudac (Bruxelles) može koji put i pogriješiti u procjeni nečijeg ponašanja, ali pravila ostaju i što bude manje glumatanja, manje pokušaja dobivanja jedanaesterca na prevarantski način, to će se sucu dati manje prilika da pogriješi u prosudbi. Kako bi se ocijenila odluka o povlačenju sudjelovanja na nogometnom prvenstvu? Kao kukavički potez, kao strah od poraza i od najslabije momčadi. Sjećate li se slučaja belgijskog nogometaša Jean-Marca Bosmana? Do odluke Europskog suda oko slučaja Bosman nogometaši su se mogli seliti iz jednog kluba u jednoj državi u drugi klub u drugoj državi samo uz plaćanje nadoknade klubu iz kojeg je dolazio nogometaš.
Bosman je htio iz belgijskog kluba otići u francuski klub, ali je za taj prelazak njegov klub tražio novce. To je bila restrikcija na tržištu slobodne razmjene. Sud je odlučio da i nogometaši, kao i radnici i roba, mogu kolati europskim državama a da se na njih ne plati “carina”. Kada se neka država nalazi izvan EU, svi proizvodi koje izvozi ili uvozi skuplji su, odnosno nemaju onu slobodu kretanja kao unutar zajedničkog tržišta. Neki hrvatski proizvod sada je mnogo teže i skuplje plasirati na europskom tržištu negoli će to biti kada Hrvatska bude njegovim sastavnim dijelom. U talijanskim, na primjer, trgovinskim lancima nisam vidio nijedan hrvatski proizvod, ali sam vidio rumunjske kobasice i druge suhomesnate proizvode ili slovenske piliće i kristalne čaše.
Griješe oni koji drže kako će ulaskom u EU velike tvrtke uništiti hrvatsku proizvodnju. Jer ne samo što EU potiče proizvodnju u svakoj državi nego nagrađuje one proizvode koji su specifični za pojedino područje. Ako nismo kukavice u nogometnom natjecanju, zašto bismo bili kukavice u drugim, pa i proizvodnim disciplinama. Istina, u EU treba više raditi. To znaju i nogometaši koji igraju u europskim klubovima. Jedini razlog zbog kojeg bi se moglo reći “ne” ulasku u EU jest da nam se ne da raditi više i napornije.