Iz naše arhive/ objavljeno 26.01.2012. goddine
piše: Martina Bothorn
Životi su nam ubrzani. Letimo od jednog termina do drugog a predaha rijetko.
Kažemo: -Zdravlje je najvažnije! Ali vrlo malo za njega činimo jer i nemamo puno vremena baviti se sami sobom.
Već duže u medijima kruže vijesti o jednoj posebnoj vrsti bolesti imenom „Burnout“.
Neki glasovi kažu da je to samo izgovor za radnu nevolju, drugi opet kako je to zabrinjavajući razvoj u našem modernom društvu, prouzrokovan kroz psihičko opterećenje. Pronalaze se dobri argumenti za oba ova mišljenja.
Taj posebni psihički teret nastaje kroz neravnotežu izmedu poslovnog intenziteta i nedostatka pohvale i priznanja za obavljeni posao …a posao u ovom slučaju ne znači samo radni odnos, već sve što činite …
Nezadovoljstvo raste, a bez pozitivne podrške dolazi do „Burnout“ – sindroma. Rezultat je – oboljenje. Sve sliči na depresiju, ali između te dvije bolesti postoje velike razlike, iako su simptomi veoma slični.
U današnje vrijeme, uspoređujući ga s prošlim, pogotovo s prošlim načinom života mladeži, može se konstatirati jedna nova vrsta životne brzine.
Razlog je …pored mnogih drugih …strah od propusta, neuspjeha.
Ni današnje škole, koje se nalaze u vječitoj reformi, nisu u stanju djeci i mladima dati potporu za život bez manje stresa. Suprotno. Odgajaju ih u brzini, učeći ih životu u trci s vremenom …s drugima …sa samim sobom. Nadajmo se, da će djeca i sama pronaći neophodne putove za predah.
Ali ne tiče se stres samo mladih. Život je svima nama ubrzan. Naporno je stići sve ono sto smo si oktrojirali kao dužnost.
Često sami sebe potpuno zanemarujemo pred dnevnim ispitima i obvezama.
Trebalo bi smanjiti obaveze, dobro pregledati dnevni raspored i upitat se: „Što stvarno moram danas učiniti?“
Ovdje se ne radi o izbjegavanju posla, već o trenucima predaha. Osjetimo svoje postojanje! Često to u brzini života zaboravljamo. A život je kratak.
Naučili smo kako treba sređivat svoje poslove …bolje danas nego sutra, a još bolje da smo ih sve već prekjučer završili!
Malo apsurdna situacija kad se promatra s izvjesne distance, zar ne?
Prigodom jednog dužeg boravka u Rimu u vrijeme dok sam bila studentica, naučila sam jednu jako važnu stvar, koju bih rado podijelila s čitateljima.
Povodom manje bolesti …upala uha …otišla sam u kliniku na jednu posebnu recepciju, kakvu do tada još nikada nisam vidjela. Poseban ulaz, manje više sve na otvorenom, klupe i dugi redovi čekanja. Bila sam veoma naivna i stala u red čekajući ulaz “u kliniku”. Ali nikakva ulaza nije bilo. Na toj recepciji samo daju termine za preglede u bolnicama diljem grada. Kad sam došla na red, termin mi je bio tek za 14 dana. Nisam mogla vjerovati!
Došla sam iz Njemačke, gdje se po potrebi, jednostavno ode liječniku, ali u Rimu ništa od takva spontanog posjeta.
Sjela sam na klupu i plakala od frustracije i bolova. Na kraju se mladić s recepcije smilovao. Rezultat: termin za pet dana!
Poslje tog iskustva bilo je i mnogih drugih, vezanih za administraciju ili primjerice uz stresnu banalnu kupovinu namirnica.
Svuda i opet duga čekanja. A ja sam odgojena, kako sve treba odmah riješiti. U ušima mi zvone majčine riječi: „Sve što možes učiniti danas, ne ostavljaj za sutra!“
A što, kad se tako ne može?
Dobar prijatelj mi je tada dao jedan veoma mudar savjet:
-Obavila ti to sad, za tjedan ili za mjesec dana, koja razlika?
Što možeš izgubiti? Ništa! Opusti se i kad bude vrijeme, obavit ćeš.
Opusti se! Čekaj! Strpi se!
Ništa ti neće promaknuti!
Ta spoznaja mi je poklonila novi životni kvalitet.
Manje se sekiram kad mi nešto ne ide odmah od ruke. Pokušam kasnije. Uglavnom, činim to s više mira i sa spoznajom da sam si sama postavila neke uvjete, koje sama mogu i relativirati, mijenjati, pomjerati.
Ponekad se …iako rijetko …vratim u stare strukture napetosti i stresa. Ali češće se sjetim Rima i prijatelja i …udahnem duboko.
Moja želja za sve čitatelje …pogotovo za one koji dobro osjete teret brzine života, sasvim je jednostavna:
–Mislite na Vaše zdravlje. Sjetite se predahnuti. Pronađite vremena za Vas i za Vašu dušu. Ništa Vam neće promaknuti.
Svijet se okreće i bez nas ali bolje da se okreće što duže vremena s nama. Svako Vam dobro!