FILM PREMA KNJIZI MARIJANA GUBINE

Prema knjizi “260 dana” Marijana Gubine snimat će se međunarodni film istoimenog naslova. Na tu temu je i današnja tiskovna konferencija s početkom u 10 sati.

Hrvatski glas Berlin je svojevremeno, u siječnju 2012. godine, susretljivošću Marijana Gubine, počeo s objavama priča iz njegove knjige “260 dana” i prije nego li je je ona u tiskanom izdanju stigla do čitatelja.

S velikim zadovoljstvom objavljujemo informaciju o današnjoj (28.01.) 1. tiskovnoj konferenciji s početkom u 10 sati, na temu snimanja međunarodnog filma “260 DAYS” visoke (hollywodske) produkcije, nastalog po autobiografskom romanu Marijana Gubine, sa scenarijem kojeg potpisuje oskarovac Barry Morrow. Tiskovna konferencija može se uživo pratiti putem poveznice https://260days.net/1-tiskovna-konferencija-na-temu-snimanja-medunarodnog-filma-260-days/ 

…
Iz naše arhive/ objavljeno 29.01.2012.

JA NE OSUĐUJEM, NE MRZIM…

Uvod u knjigu “260 dana” Marijana Gubine

Od danas počinjemo objavljivati knjigu Marijana Gubine „260 dana“. Činimo to iz više razloga. U prvom redu želimo spasiti od zaborava događaje koji su važni za hrvatsku povijest.

U drugom redu činimo to jer nam autor ukazuje kako se treba ophoditi sa doživljenim. Marijan je mlad, ali u svojih 31 godinu skupio je više iskustva i ima više moralnog prava opominjati i ukazivati na bolja rješenja od mnogih koji to čine iz niskih poriva i osobnog koristoljublja.

Marijan Gubina rođen je 1981. godine u Vinkovcima, u tadašnjoj Republici Jugoslaviji, odnosno sadašnjoj Republici Hrvatskoj. U osmoj godini života započeo je život u selu Dalj, nedaleko od Vukovara – grada heroja. U ljeto 1991., zajedno s obitelji biva zarobljen i sproveden u Srpske koncentracijske logore. Nakon 260 dana logora, prognan je s dijelom obitelji u novostvorenu državu Republiku Hrvatsku, u mjesto Osijek, gdje se za vrijeme ratnog stradavanja grada Osijeka školuje i završava osnovnu školu. Tragična smrt oca i mlađe sestre usporavaju njegov razvoj i izazivaju poteškoće u njegovom ponašanju. S četrnaest godina prognan je iz vlastitog doma te započinje samostalan ulični život. Školuje se za profesionalnog vozača, radi kao građevinski radnik i u disco klubovima. 2000. godine otvara ugostiteljski obrt i izučava zanat ugostitelja. Godine 2002. upoznaje svoju ljubav života, mijenja životne navike i prvi put osjeća život, ljubav, sreću. 2008. godine se ženi. Do 2010. godine stvorio je bogato iskustvo u životu i poduzetničkom svijetu te je dugi niz godina radio u nevladinom sektoru na sprječavanju zlouporabe opojnih sredstava, što volonterski čini i danas.

Danas živi u Osijeku, u sretnoj obitelji koju čine supruga Marta i kćer Anastazija.

U predgovoru knjige stoji ono najvrjednije u njoj, a to je poruka Marijana Gubine na kraju:

“Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je  svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Ključan element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima.

Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji.

Krivo mjesto …je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme …je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi.

Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6240 sati ponovo vidi svjetlo dana.

Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka čovjeku. Osim navedenoga, čitatelj će prepoznati nekoliko bitnih elemenata među kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti.

Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:

-Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.

Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga.

Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim…

NEMOJTE NI VI!”

….

Knjigu je na Hrvatskom glasu Berlin objavljena u nastavcima, svi dijelovi mogu se pronaći u rubrici 260 DANA. 

Vidi prvi dio pod naslovom “Ljubinih pet minuta”!