KOLUMNA POVODOM
piše: Mirela Bajlović Marasović
Jedan je ujutro, umorna sam kao pas, imam osjećaj da mi je ovaj današnji dan trajao 48 sati …tako mi je od ranog jutra nekako bio gorak i nije to bilo onog trena kad sam se probudila i obavljala sve što je trebalo obaviti, nego onog trena kad sam pokušala naći odgovore na pitanja koja me muče od kad sam počela pisati kolumnu za Hrvatski Glas Berlin …to su pitanja usko povezana s riječima kao što su PROGNANICI, IZBJEGLICE i POVRATNICI. Ne buni i ne zanima me definicija ovih riječi, ono što me zanima su sudbine ljudi i njihovi životi koji su obilježeni ovim nazivima, iliti po modernom statusima …pitam se znaju li da su DRUGI, dok su oni bivali jedni prognani, drugi bježali a treći se vraćali, gdje god da su se jadni vraćali, ODLUČIVALI O NJIHOVIM SUDBINAMA?! Znaju li oni koji su prije petnaestak godina bili izbjeglice u Hrvatskoj i ti isti koji sad primjera radi nemaju posao, nemaju para, nemaju „normalne“ budućnosti, nemaju perspektive ,,,da su oni sve to mogli imati…da su mogli na primjer živjeti u Kanadi …biti sada bolje situirani, mogli su biti sretniji, zadovoljniji… e pa mogli su ukoliko su bili tada sposobni za rad… i mogli su da NETKO DRUGI NIJE ODLUČIVAO UMJESTO NJIH…
Jutros sam kopala po netu i naletim na ime Adelbert Rebić …odmah mi se pale lampice: Gay Pride u Splitu …njegove izjave vezane uz taj nemili događaj …ali onda mi nešto drugo odvuče pozornost i naletim na skraćenu verziju Dnevnika rada tog istog gospodina …svećenik, sveučilišni profesor, prevoditelj …dojmljiv životopis …no mene je privukla ova činjenica: Predstojnika Ureda Vlade Republike Hrvatske za prognanike i izbjeglice.
I počnem čitati tu skraćenu verziju njegova dnevnika rada pod nazivom: MOJ RAD U UREDU ZA PROGNANIKE I IZBJEGLICE (Kontakt s političkim, diplomatskim i humanitarnim osobama).
I što sam podrobnije i detaljnije čitala, jutro mi je postajalo gorko, gorkije, najgorkije …kad sam pročitala tih bizarnih 34 stranice, otvorio mi se mali milijun pitanja, a prvog se još kristalno jasno sjećam: Je li gospodin Rebić ovo pisao u nadi da to nitko neće čitati?!
Ima milijun rupa, fali milijun detalja i ono što je najzanimljivije meni bilo …pa taj je gospodin samo sklapao ugovore, sporazume, kompromise …ne bih htjela u niti jednom trenutku popljuvati rad i trud gospodina Rebića …ali sagledavši dijakronijski opis njegova rada sa STAJALIŠTA IZBJEGLICE, kasnije POVRATNIKE, moram teška i gorka srca priznati da je njegovo djelovanje unutar tog ureda nalik na pijacu na kojoj se trguje s prognanicima i izbjeglicama …dobila sam dojam da je gospodin Rebić u dogovoru s Matom Granićem potpisao toliko sporazuma o rješavanju izbjegličkog pitanja sa cijelim Svijetom, od kojeg su dobivali raznorazne pomoći, što novčano a što materijalno za zbrinjavanje gore navedenih jadnika …da ni sami ne znaju što su sve ispotpisivali!
Dok su oni potpisivali te ugovore, pregovore, dogovore… i dobivali cifre (naravno samo u svrhe rješavanja izbjegličkog pitanja) od kojih se svakom normalnom čovjeku zavrti u glavi, moji su roditelji čistili u Göppingenu, Asylantenheim-u zahode za 1,50DM po satu, da ne bi bili nikome na teret! I bilo nam je unatoč svemu lijepo …i sve je bilo dobro dok u ime nas Crkva i Vlada nisu počeli potpisivati te sporazume.
E moj dragi izbjegli, protjerani i povratni narode …mi smo njima svima bili jedna vrsta robe …ja se tako osjećam …osjećam se prodano, izdano, nezaštićeno od ljudi kojima je bila dužnost da nas štite, ne samo mene, ne samo moju obitelj, nego vas sve slične meni… a na kraju dana smo bili teret …ovdje, tamo, ovamo i svagdje i uvijek …koliko je samo ljudi prošlo sličan put ovom mome i trebali su biti zbrinuti, no nažalost kad su se ovakvi kao je prisilno vraćali ( jer oni su potpisivali sporazume) …ured je prestao djelovat i zamijenilo ga je MINISTARSTVO RAZVITKA, USELJENISTVA I OBNOVE …tko od ovakvih kao što sam ja, je imao koristi od ovog ministarstva? …i odgovor pade s neba: Nitko! (Ispričavam se ako sam u krivu.)
No da stvar ne bude ovako tmurna, oni su napravili (nešto za što se kladim da pola vas nikad nije čulo) nešto što se zove: VODIČ ZA POVRATNIKE U REPUBLIKU HRVATSKU.
Vodič je izašao 2005. godine, tiskan u 20 000 primjeraka a izdala ga je Misija OESS (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) u Republici Hrvatskoj …i ako vam se da, progooglajte malo …u vodiču spominju konvoje povratnika, konvoj za njihovu imovinu, a mojoj mami je bilo skoro pa nemoguće iz hrvatskog konzulata dobiti jednu običnu propusnicu ili stručnije bescarinsku uvoznicu za naše stvari, namještaj i kućne potrepštine koje smo itekako krvavo stekli…
Vidjet ćete, da vama, sličnima meni ni ovo ne daje odgovore na pitanja jer mi, to jest barem moja obitelj i ja, ne spadamo ni u ovu skupinu kojima je namijenjen ovaj vodič…
Zanima me u koju skupinu spadaju ovakvi kao moja obitelj i ja?