tekst i foto: Sandra Marelja Muić
A, snig je pa! Ljudi moji …ima li većeg čuda u Dalmaciji ove zimske sezone?! Zatrpao, napadao, pada i ne staje. Dica škole nemaju, ponegdje čak i nekoliko dana uzastopno. Ljudi ne idu na posao, ne mogu – snig je pa! Dobro ovi u Tirolu i četiri razreda škole završe, dobro nisu svi na dopisnoj nastavi, ja vam kažem. Snig u Dalmaciji je veće čudo nego da je Zdravko Mamić postao direktor Hajduka. Ili da je Fani osnovala humanitarnu zakladu za očuvanje prirode.
Sve stalo, odnosno sve skoro pa i propalo. Čujem da ni pacijenti na Firulama doručak nisu dobili …nema kruha! Nije ga se moglo dovesti. U jednom kaštelanskom supermarketu dvije žene se počupale oko posljednje smrznute kokoši. Vrag odnija šalu! Tko zna hoće li nove stići u hladnjači. A i kokošama se ne da na klanje po ovom ledu. Auta klize kao lopoči na vodi. Oni šta ne znaju ni po suhom voziti, sada barem nisu upadljivi među ovima šta ne znaju upravljati vozilom po snježnoj cesti, a tih je ovdje mali broj sa dičnom iznimkom siječanjskih skijaša koji su već poskidali svoje zimske gume, jer kontaju da im dva metra uz more neće ni zatrebati.
Kako, neće trebati … Kad ono, meteorološki napad na naciju, naročito na plahu i ranjivu skupinu Dalmatinaca nenaviklu na toliki klimatski stres.
Dalmatino povišću pritrujena, opet ti je patiti – pa je snig, nije ti lako. Neosporiva i lirski opjevana hrabrost i gordost Dalmatinaca ima jednu slabu točku, i ne bi nikad pomislili, ali meteorologija je sustavna i opasna popratna pojava koja prati život u Dalmaciji i stalno levitira u zraku diktirajući ozračje dana.
A snig je pa..., i kiša meteora s neba ne bi uzrokovala toliki debakl u svakodnevnom života i toliku pomutnju. Ne daj bože da ti triba tko davati umjetno disanje u kakvoj nesreći na cesti, okrenija bi se i reka …ne mogu – vidiš da je snig pa! To je ravno onoj sintagmi u ovim krajevima kada vam netko kaže „imam posla“ – ne pitaš, samo prihvaćaš, iako ne možeš nikako shvatiti u čemu je problem i koliki to posa’ mora biti kada je već od jutros isti izgubio dva sata uz makjato.
Pusti ti stat’ , već je treći dan da se ne topi i nema nikakvih naznaka za to, osim da će njegova razina biti sve veća. Oćeš li bože tebe ikad više rejbanki na nos nataknut i na štekat sist? O mladim maslinama i posljedicama za njih da ni ne govorimo, ali prvo ćemo ići od osobne duševne boli zbog propuštanja subotnje špice. Subota je, a trećina nacije stoji na mistu, osim onih šta su se uspili polomiti izlazeći po novinu jutarnju. Ni do kafića se spustit ne moš, a ko će u jesenjskim cipelama na noge do kafića- nije nas nitko na to pripremio.
Ne znam jesu li ovi vrli i vridni politički uzdanici dovodeći nas pred vrata Europske unije u onoj silnoj papirologiji koju su morali pripremiti, obradili i poglavlje meteopatije i rekli ovima tamo …čujte, mi smo vam fit samo u dihotomiji sunca i mora, ne može vam ova čeljad držati se vaših propisa i čekati u redu kada je jugo, jer ih onda glava boli.., kada je bura, jer je onda most zatvoren …kad je kiša, jer je onda mokro …o litnjem zvidanu da ne spominjem …a, u slučaju snježnih pahulja bi vas molili da nam u susret iziđete i skorašnje članstvo zamrznete, jer mi jednostavno nismo meteorološki fleksibilni, o nečem drugom da ni ne govorim!