KOLUMNA POVODOM
piše: Sandra Marelja – Muić
Šćućuren i zgurnut negdje izmeđe najave polarnog godzilla vikenda, Nevenkine frizure koja nas bombardira iz svih kadrova dok ustrajno poziva na rodbinu i susjede te Severininog čuvanja trudnoće i doniranja inkubatora, ove godine plaho i zanemarivo tiho za koji dan stiže Valentinovo, tzv. Praznik ljubavi.
U ljutoj brizi o strategiji preživljavanja ledenog doba, napaćeni hrvatski živalj nema volje razmišljati o crvenom rublju i novim parfemima, na pameti mu je samo kako namaknuti još jednu lopatu za snijeg ili paket brašna od tri kilograma, ako još iti jedan samuje na polici u dućanu. More djevojaka zavijeno u očaj, zbog nervoznog predosjećaja da od večera uz svijeće neće biti ništa jer se moralo posegnuti u džep za nove zimske gume. Na radiju sam danas čak čula i reklamu: …poklanjamo romantični valentinovski shopping za dvoje u trgovačkom centru… Tu sam kapitulirala, pred romantikom svakog aseptičnog trgovačkog mastodonta mi ponestaje riječi. Ajde mi recite jednu romantičnu nijansu shoppinga!
Jedna histerija je zamijenila drugu. Godinama uspješno implementirana vrištalica „Dan zaljubljenih“ i uvjeravanje da i mi moramo i biti i slaviti i nadasve, kupovati šahmatirana je najobičnijom vremenskom nepogodom, prekrili su je snijegovi (i šaš). Zamijenilo ju je medijsko maltretiranje o strategiji preživljavanja koja …gle čuda …kao i ova valentinovska vodi pravo u trgovinu da bi se rješili svi izgledni i neizgledni problemi.
Civilizacijska mjera za rješenje svih problema današnjice. Ima li uopće života bez kupovanja, ili nas se samo lukavo dovuklo na tanak led, s kojeg ne možemo odmigoljiti? Što će nam biti ako jedan dan ne možemo dobiti svjež kruh, ako ga i dva , tri dana ne možemo dobiti? Što nam je bilo kada smo tako odrastali, kada baš nije previše bilo zgodno spominjati svece i ine, jer bi time sebi i svima oko sebe mogli stvoriti naramak neugodnosti, a najvjerovatnije i mjesto u redu za check in u nekoj dijasporskoj zemlji.
Prošli tjedan, na preklapanju ovih dvaju histerija u malom selu dalmatinskog zaleđa, ne vidjevši ni liječnika ni rodilišta, na svijet je došla mala Snježana uz pomoć dviju ljubaznih susjeda koje su bez ustručavanja pohrlile u pomoć. Za nagradu se rodila ta mala ljubav usred najvećeg snijega.
A, ostatak države, pogotovo onaj kojemu je ralica pomutila valentinske troškove, tako nemušt i nesposoban, opremljen svim mogućim gadgetima i satelitskom navigacijom, uspjeti će valjda izići na kraj sa pola metra snijega koje je napadalo i zasjenilo Valentinovo.
No, kako ćemo na kraj sa praznikom ljubavi? Je li nam ljubav jača uz luksuzni aranžman ili Mikado čokoladu iz Konzuma. Je li recipročna broju poruka koje pošaljemo i broju lajkova koje stavimo, ili je jednostavno na čekanju jer smo zaboravili ono najvažnije, uzeti si vremena za ljubav, a to je puno više od jednog klika.
Što bi nam sv. Valentin na to rekao? Ipak je on za to sve platio glavom prije mnogo stoljeća. Možda se samo osmijehne odozgo i iskipa još koji kablić snijega.
Happy Valentine!!! 😉