ŽELIM ŽIVOT

SUSRETI
piše: Emil Cipar
Eh …što nam sve nije omogućio ovaj naš „Hrvatski glas Berlin“. Prije nekog vremena …kao da je jučer bilo …pustismo ga u vode interneta, svekolikog umreženog svijeta. Pustismo ga u orahovoj ljusci, strahujući da će se izgubiti u virovima, kao i mnogi drugi koje progutaše nemani internetskog svijeta.

Pratimo ga s obale, nemoćni bilo što učiniti. Ponekad zapne, ponekad se nagne, ali opet nastavlja put i plovi, plovi…

I susreće, susreće… Susreće dobronamjernike, koji ga vode dalje. Puno njih dosada. Puno lijepih, obogaćujućih poznanstava.

Donosi nam ih na čudne, različite načine. Jedan od njih, posljednji …opisat ću u ovom susretu.

Jednoga dana na našoj mail-adresi pojavi se apel, molba… Hitno je potrebna jako rijetka krvna grupa!

Za sve koji se bave novinarstvom, znak je to za hitnu intervenciju. Ipak …ne smije se zaboraviti zlatno pravilo kako informaciju valja provjeriti, pa to i činimo. Pronalazimo onoga od koga je apel prvi puta upućen u svijet.

To je Zaklada Ana Rukavina. Kontaktiramo ih i doznajemo kako apel nije više aktualan i da je od njegovog slanja prošlo četiri godine. Netko neodgovoran lansirao ga je ponovo u Internet. Zakladi to pravi probleme, dovodi u pitanje njenu vjerodostojnost.

Prije četiri godine bio je nužan i pomogao je spasiti jedan mladi život, jer je odziv bio brojan, ali sada je potpuno izlišan.

Ne objavljujemo apel i molimo pošiljatelja neka u buduće provjeri informacije koje nam dostavlja.

Za nas bi stvar mogla ovdje biti završena. Mogla bi …ali nije, jer susreli smo se sa jednom drugom orahovom ljuskom, koja je u međuvremenu porasla velika.

Tu je ljusku u rijeku života spustila kolegica Ana Rukavina.

Ana Rukavina je umrla, ali dalje je među nama svima i toga moramo uvijek biti svjesni. Umrla je mlada, premlada… a tako je voljela život. U njenom dramatičnom pismu pisanom kratko prije njezine smrti napisala je između ostalog slijedeće:

…Zapravo mi je teško sročiti što Vas točno želim zamoliti, znam rekla sam na početku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena. Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi, želim život. Svjesna sam svih rizika koji me očekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, samo se ne želim okrenuti i otići a da nisam sigurna da sam učinila sve što sam mogla da se još neko vrijeme zadržim tu među vama. Apsolutno vjerujem svojim liječnicima, ali znam gdje živim, stoga Vas najljubaznije molim da mi pomognete. Jedino što Vama, i sebi moram obećati jest da ću se truditi biti hrabra, vedra i kad bude teško. A bit će, to sigurno znam.

Želim vam ugodan dan!

Hvala!

Ana Rukavina

Ani nije pomogao njen apel. Kada je Ana umrla u Hrvatskoj je bilo jedva 170 registriranih darovatelja koštane srži. Premalo da bi se među njima našao pravi čija bi koštana srž pomogla Ani.

Anina molba prerasla je u zakladu. I mnogi ljudi dobre volje iskazali su spremnost darivati koštanu srž. Do danas ih je 33 000. Još uvijek premalo, ali Anina orahova ljuska plovi dalje …možda doplovi i do vas. Do nas je eto …zahvaljujući „Hrvatskom Glasu Berlin“ doplovila.

I još jednu veliku stvar je pokrenula Zaklada Ana Rukavina. U život je pozvala Banku matičnih stanica krvi iz pupkovine. Krv iz pupkovine je inače biološki otpad, ali selektiranjem i čuvanjem u specijalnim uvjetima može nekome darovati život.

Ovo selektiranje košta u Hrvatskoj oko 1000 kuna po uzorku. Puno novaca, ali zahvaljujući ljudima koji vole život i zahvaljujući Zakladi Ana Rukavina …nađu se ipak nekako, pa je do sada u banci preko 5 000 upotrebljivih donacija.

I to je premalo, uzme li se u obzir da je u slučaju oboljenja potrebno od 30 do 100 tisuća uzoraka. Treba učiniti još puno, puno…

Možete reći …kako ćemo pomoći, pa mi ne živimo u Hrvatskoj!? I tome ima lijeka. Želite li stvarno spasiti život, udaljenosti nisu prepreka. Zaklada Ana Rukavina je za svaku pomoć, za svaku riječ podrške zahvalna.

Što dakle učiniti kako bi se poboljšalo doniranje koštane srži i matičnih stanica krvi iz pupkovine. Sve potrebno možete naći stranicama zaklade.

Inače je puno načina kako se može pomoći Zakladi. Možete u mjestu u kojemu živite organizirati neku humanitarnu akciju s ciljem prikupljanja pomoći zakladi. Možete o tome razgovarati sa prijateljima i znancima. Sve što učinite kako bi se Anin vapaj za životom proširio …korisno je.

Bilo bi učinkovito kada bi se prije informirali kod Zaklade. Osim preko spomenute web-stranice na izboru su vam još i telefon:  00385 1 48 12 827, ili mail-adresa:  marija@zaklada-ana-rukavina.hr .

I ne zaboravite informirati nas o vašim aktivnostima. Mi ćemo vrlo rado pisati o njima. Ana je tako željela biti među nama. Napravimo joj mjesta!

Ne zaboravite nikada Anine riječi iz pisma:

želim život. Svjesna sam svih rizika koji me očekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, samo se ne želim okrenuti i otići a da nisam sigurna da sam učinila sve što sam mogla da se još neko vrijeme zadržim tu među vama. Apsolutno vjerujem svojim liječnicima, ali znam gdje živim, stoga Vas najljubaznije molim da mi pomognete. Jedino što Vama, i sebi moram obećati jest da ću se truditi biti hrabra, vedra i kad bude teško. A bit će, to sigurno znam.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Mirela
Mirela
12 years ago

Dragi Emile, postoji jedan veliki problem pri darivanju krvi iz pupkovine…a to je NEORGANIZIRANOST I NEMAR naših bolnica! Sama sam se uvjerila u to i ne samo ja nego većina trudnica koje su bile spremne darovati istu! Na tečaju za trudnice smo dobile formulare i upitnike Zaklade Ane Rukavine a i prospekt u kojem je sve jasno i glasno objašnjeno…ispunila sam formular, došla u bolnicu kad je bilo vrijeme poroda, ponijela ispunjene formulare…dala doktorici, sestrama i co. …no to im je znatno pokvarilo raspoloženje…jer VIKEND JE…A NE ZNAMO KAKAV ĆE BITI POROD….A KONTAMINIRANOST KRVI…A OVO A ONO… VIDJET ĆEMO…i džabe… Read more »