ŠTORIJA O BOŽI IZ BERLINA

ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo

Malo san luta po mojoj glavurdi i tražija jema li čagod za izvuč vanka i ukrest o zaborava …i bogami mi je izletilo jedno ime ka metak …Bože Vuletić iz Tijarice, a u Berlinu dugogodišnji ugostitej …gastarbajter.
E sad će puno nji reč …a kakve on ka vlaj jema veze sa moren i štorijan o moru. Jema, jema …jerbo je ti čovik ugostitej u Berlinu i rekli su mi da jema lipi restoran kojemu je nadija ime DALMACIJA. Eto jeste vidili da ja jeman prav pisat o temu čoviku.
Dunkve da se vratin u ijadu devesto devedeset prvu godinu i to u ono vrime kad se je oni jebeni rat razbuktava …nisan ja zna ni poznava tega čovika, a bome ni on mene, ma isto nas je sudbina spojila.
U to vrime san jema dva sina. Starijega Lucija i mlajega Vibora. Stariji je jema 19 godin a mlaji 11. Ti moj stariji, a sad pokojni sin je odija u sridnju skulu i družija se sa jednin malin porjeklon oko Imockoga od fameje Kegalj. Uredno su završili skulu i dobili poziv da se jave na odsluženje vojnoga roka u onu jebenu vojsku i to na dan 19.06 1991. Godine.
Ja san se već pri tega javi ka dragovoljac, a radija san na carinskin posloviman u Brodomerkura. Mislin se ja …jeben ti život …di ču …ča ču sa sinon, moran ga škapulat od tega da gre na levu (ako se u nas u Split zove ič u vojsku.)
I u to vrime pusti moji kombinacij dojde jedan dan moj pokojni Lucio doma i ka iz topa …Pape ja gren u Berlin.
-Ma koji te Berlin snaša nevojo jedna, ma di, ma u koga …kako?
Ja sav izblesiran čekan da mi on spjega o čemu se redi a on lipo meni u brka:
-Marko Kegalj …moj prijatej jema kuma u Berlin i mi dva gremo kod tega čovika.
Ajde dobro gren ja do pokojnega prijateja Toča Keglja da od njega čujen sve. Lipo su oni sve zamislili a štorija je izgledala vako: Marko mora u Berlin da škapula glavu …ma on neče da gre sam vengo oće da sa njin gre i moj sin, a njegov prijatej Lucio.
Lipo smo se mi izrazgovarali napravili ratni plan, a to je bilo ako se dobro sićan 14. ili 15. šestoga miseca 1991.
Je je 14. jerbo san se sad sitija da je zadnji trajekt pri rata partija iz Splita za Anconu 15. šestoga 1991.
Kupili smo jin biljete za trajekt, a kako su išli sa Markovin Renoom 5 tribalo je kupit i biljet za auto.
Ja san uveja auto na trajekt, jerbo san jema dozvolu za kretanje u graničnom pojasu kako san radi sa carinon.
Drža nas je veliki straj da nji dva ne bi vidija kokod iz Kosa pa da ji nebi uapsilo. Ma gospemi sve je lipo prošlo i nji dva su partili put Italije a poza tin u Berlin.
Ni mi bilo baš svejedno jerbo …nisan zna očeli boravak moga sina bit problem za čovika gori u Berlin ma ispalo je sve OK.
Moj se Lucio brzo prilagodi kod te fameje i svaki put kad smo se čuli priko telefona bija je jako kuntentan …pa barba Bože ovo …pa barba Bože ono …i ja san odma bi mirniji.
Prolazilo je vrime i rat, a ti moj muzuvir je upira da se vrati jerbo bi i on iša u rat. Ja san prijavija Bekavcu u ured za obranu našiman di mi je sin i rekli su neka stoji di je dok ga ne pozovu.
Ma na badnji dan 1991 zove mene moj pokojni sin na mobitel i kaže Pape ajde dojdi po mene. Ma di po tebe za gospu blaženu ka da je Berlin u Solinu, a o meni … ja san doša u Split dojdi po mene na kolodvor.
Ja se smrza …jeben ti život ča ču sad. Seden u auto i na autobusni kolodvor kad tamo jeman ča vidit moj pokojni Lucio u maskirnoj uniformi i sa transpornon vričon u podanak nog ka da je izaša iz vojnega žurnala.
Sede on u auto i odma priča barba Bože mi je kupija uniformu i sve ostalo, a ja san kupija plinski pištolj, jerbo pravi nisan moga i oču u rat.
Kako ni služija vojski ..ni moga u rat …ma je u prvi misec 1992 otiša u prvu generaciju naše vojske i poslin u 4. brigadu HV.
Ja san se sa tin dobrin čovikon upozna 1993. u Split i jako me drago bilo da sritnen dobročiniteja moga sina. Posli se nismo više sritali jerbo život svakoga nosi na svoju bandu i zato sad želin sa ovi par riči ča san napisa reč …koji je to veliki čovik, a kako je još se nadan u Berlinu može bit da če i ovo prošti pa ga i pozdravjan.
Fala van šjor Bože i živi i veseli bili, a vas dragi štioci pozdravja vaš morski čovik Šangarelo.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments