HEIMATSPUREN -TO VRIJEDI POGLEDATI

U prostorima Alte Feuerwache traje izložba radova dviju umjetnica: Irme Markulin i Mayumi Okabayashi naslova „Heimatspuren“
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ U prostorima Alte Feuerwache na adresi Marchlewskistraße 6, 10243 Berlin, do 23. ožujka 2012. traje izložba radova Irme Markulin, akademske slikarice porijeklom iz Banjaluke, školovane u Zagrebu i Berlinu te od 2006. sa stalnom berlinskom adresom i Mayumi Okabayashi rođene u Japanu i školovane u Düsseldorfu i Berlinu. Izložba nosi naslov „Heimatspuren“. Izložba je, uz pozdravnu riječ dr. Petera Beckersa, predstavnika općine Friedrichshein Kreuzberg i uvodne riječi Mirjane Lozančić, povjesničarke umjetnosti, otvorena 16. veljače, no umjetnice su zainteresirane posjetitelje provele izložbom i 26. veljače. Izložba traje do 23. Ožujka kada će u 19,00 sati likovnom doživljaju dviju autorica biti pridodan i kvalitetan prozno-glazbeni prilog.

Što reći o izloženim djelima? Obje umjetnice su posegnule za …kako naslov izložbe i govori …tragovima domovine. Dok se Japanka Mayumi Okabayashi pozabavila nepreglednim nizom koncentričnih krugova, cvjetova, svjetova, smjenom i dodirom boja i linija, ispunjenosti i praznine, dotle je naša Irma Markulin zaronila dublje i povijest, događaje, zbivanja, značenja, vrijeme, uspomene, dokumente i zapise. Naime, Irma Markulin je izložila četiri rada –četiri fotografije dimenzija 160 x 260 cm, izrezanih bijelih dijelova. Fotografije predstavljaju razglednicu iz Banjaluke 1900. potom fotografiju s video prikaza rušenja Starog mosta u Mostaru. Treća fotografija potječe iz muzeja a među fotografovim motivima, skupinom uredno …prema modnim zakonima inih vremena …odjevenih ljudi, i autoričim je pra pra djed. Tu je i četvrta fotografija snimljena u Sarajevu za ratnog napada na tamošnju tržnicu. Fotografija prikazuje ljude smrtno stradale nakon bombardiranja. Po obilasku izložbe, s našom Irmom Markulin progovorismo riječ dvije o njenom radu i izloženim djelima kao  i daljim  planovima :

Zašto ovaj prostor i ova tema?

– Kuratorica ovog prostora Kerstin Otersberg nas je posjetila u studiju i rekla da ima interes s nama napraviti izložbu jer dolazimo iz dvije različite kulture, nova nam je domovina  Njemačka i Berlin i da ju zanima kako mi tu temu, domovine i sjećanja, obrađujemo. Pri tom smo morale imati u vidu ovaj prostor, dobile smo tlocrt i prema njemu smo se odlučile za samo dva rada, ovaj ciklus od Mayumi i moja četiri rada koja isto tako tvore jednu cjelinu. Bilo je izazov ovo jer prostor i nema zidova, morali smo staviti posebne nosače. Mayumin rad je dug 12 metara, morale smo najprije radove odrediti u ovom prostoru. Mayumi je izložila rad iz 2009. koji je ovdje dobio novu dimenziju a ja sam rad radila upravo za ovaj prostor. Na ovom radu sam radila otprilike tri mjeseca, od odabira, printanja, pa do rezanja.

Otkud ideja za ovakav ciklus?

–Mene je zanimala fotografija kao medij i kako se mijenja fotogafija, što danas predstavlja. Zanimale su me razne fotografije, ovdje su četiri različita izvora iz kojih dolaze.Rezanjem svijetlih dijelova fotografije, pozitiva, nastale su rupe, ona je na neki način uništena. Najprije sam fotogafije uvećala i printata. Onda sam izrezivala. Time je fotografija dobila novi oblik, dvostrukost motiva, dvostrukost značenja. Rezanjem je fotografija i uništena ali je dobila i novi smisao, novo značenje. Zanimljiva je perspketiva da netko tko dolazi iz te sredine, iščitava puno toga o tome. Ovo je i dokumentacija. Bijele dijelove sam izrezivala skalperom. Ovdje se vidi i razlika između footografija, dvije su analogne i kod uvećavanja dobiju točkice koje sam onda izrezivala a novije, digitalne fotgrafije kod uvećavanja dobijaju kockice i šire se do neprepoznatljivosti motiva stvarajući tako potpuno nove oblike. Ja radim radove za određeni prostor. I svi moji radovi su izloženi samo jednom, samo u određenom prostoru. To je i izazov i teškoća. Ja težim jednom izrazu i u tom stvaranju ne zanima me što će s tim radovima biti kasnije, ne zanima me njihova materijalnost. 

Kad će vaša djela biti sva na jednoj izložbi?

–Zanimljivo, na kraju sam sve te moje radove prodala. Trebala bih ih skupiti i onda ih prikazati. Ova zložba prikazuje i ono što se događalo i mojoj obitelji kroz povijest i događaje i onda to dobija i neku dodatnu autentičnost. Kroz ovaj rad i ja upoznajem svoje korijene, obitelj i kontekste događaja. Moja baka je loze Popović Delić. Spominju se u Banjaluci još 1869. Došli su iz Sandžaka, o tome u muzeju u Banjaluci imaju tragovi u dokumentaciji. Od tamo potječe jeddna od ovih fotografija. Moji roditelji su i danas u Banjaluci. Bilo je teško njima kao katolicima u vrijeme rata u Banjaluci. Ja sam s 15 godina donijela odluku napustiti to mjesto zločina. Došla sam u Zagreb 1995. Tamo sam se borila s drugim konfliktima, tamo sam bila Bosanka. Ipak sam svojom marljivošću postigla poštovanje. U Banjaluci sam bila ustaša, u Zagrebu Bosanka a evo ovdje sam opet Auslaender.
Što nakon ovoga?
– Ja sam dobila stipendiju za istraživanje identiteta i religije. Istraživat ću u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Projekt počinje u travnju. Jako sam znatiželjna kako će to ići. Središte će biti u Zagrebu. Najprije će izaći knjiga a onda ću početi praviti antifašističke  spomenike, bit će u veličini prema čovjeku. Želim dobiti od Denkmalschutz u Berlinu posebno mjesto za izlagaanje , možda da to bude u Židovskom muzeju, to mora biti na mjestima koja igraju neku povijesnu ulogu. U svibnju imam otvorenje izložbe u Muzeju za suvremenu umjetnost u Banjaluci i tamo će bit izložen moj diploimski rad.  Imam još nekoliko poziva i ponuda …rekla nam je Irma Markulin.