SRETNI TRENUCI

KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Sinoć je bila radionica a košarica k´o u priči …sve unikati, sve jedna ljepša od druge. Ima čak i biskupa, časnih sestara i anđela. A druženje do pola noći, od 19, 00 sati. To me tako raduje, da već pola tjedna pripremam materijale. A sve materijale sama kupujem. Dobro da sam ponijela puno ukrasa iz Berlina, ali i tome će doći kraj, ovdje se takvi ukrasi teško nađu, a za pribadače da i ne pričam. Sinoć smo započele “dekupaž”, to je tehnika sa salvetama koje se lijepe na razne predmete. Radovi lijepi k´o u priči. Sjećam se nekadašnjih radionica u našem selu, samo što su se tada drugačije zvale. Učile smo kuhati. Bilo mi je tada 15 godina. Požutjela slika je draga uspomena, a na njoj je i moja svekrva. Tko bi tada to znao!
…

Što se tiče korizme, ja sam si zadala  da idem ove godine na svaki križni put, jer nisam išla nikada. I u četvrtak, ja dođem u crkvu, kad ono ljudi imaju posebne knjižice iz kojih svatko čita jednu postaju, a ja niti knjižice niti znam to pjevati. Baš mi je bilo neugodno. Poslije mise mi je kuma poklonila svoju knjižicu. I još sam si zadala, da za svaku misu napravim aranžman na oltar.
Kod nas je lijepo vrijeme, već sam posadila voćke.
Na održanoj skupštini KUD-a Stružec, cure su me izabrale za Nadzorni odbor. Htjele su za predsjednicu, ali to nisam prihvatila.
…

Kao i svake subote, tako i ove, i djeca su počela raditi košarice. Dolaze i dečki iz susjednog sela. Sada je lijepo vrijeme, pa svi dođu na biciklima. Malo su im još tvrdi prsti ali ide im to dobro. A druženje je super. Sutra bi trebali svi doći i na ponovno pokrenuti mali folklor, koji je nekada djelovao uspješno, a onda se ugasio. Pa vidjeti ćemo, da li ćemo uspjeti ponovno.
…
Danas je obnovljen mali folklor djece, a voditeljica je isto curica. Probati će, kako je rekla, da do Uskrsa uvježbaju jedno kolo. Proba je naporna, teško idu noge, jer nisu dugo vježbale. Malo im pomognem ja, no želim da se oni sami vode.
A planiramo već i neke aktivnosti i za iduću godinu, kao na primjer …maškare! Jer, nekada su maškare u Strušcu bile tradicija.
Kažem ja:- Ako budem živa do godine, šivati ćemo haljine za maškare i ići ćemo po selu.
Nato me pogleda jedna od curica i veli: – Ma kakvi do godine …živjet ćete vi još pet godina!
Svi smo prasnuli u smjeh.
To su sretni trenuci, koji mi se sviđaju s djecom.