LISTA HRVATSKIH LOPOVA

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Lopovima će najveća kazna biti što će ostati bez novca i imovine. ( Ivo Josipović )

Unatoč dugotrajnosti vladavine obiju frakcija nekadašnjeg SKH , dugotrajnosti koja bi inače svakoj sposobnoj vladi omogućila ostvarenje gospodarskih planova i oporavka nije se uspjelo urediti gospodarstvo i od Hrvatske učiniti gospodarski prosperitetnu zemlju, time i zemlju blagostanja za njene građane. Dugogodišnja vladavina HDZ-a i SDP-a , suprotno tome,  polučila je trajan neuspjeh i za vrijeme njihovih dugogodišnjih vladavina uništene su gotovo sve grane hrvatskog gospodarstva. Njihova vladavina dovela je do gospodarskog rasula, do raspadanja hrvatskog gospodarstva i do jednog tragičnog stanja hrvatske privrede.

Taj tragični neuspjeh umnogome je posljedica provedene pretvorbe i privatizacije čiji proces nije, kako se uvjeravalo javnost, povećao efikasnost poduzeća i tržišnu konkurentnost, nije povećao broj zaposlenih, nije razvio proizvodnju. Suprotno tome taj proces zaposlene je pretvorio u nezaposlene, smanjio proizvodnju, doveo do raspada nacionalnog bogatstva i mnogobrojnih pojava kriminala u gospodarstvu. Posljedice tog procesa izrazile su se u elitizmu, siromaštvu, nezaposlenosti, te golemim vanjskim i unutarnjim dugovima.

Navodni razlog i cilj tog procesa bio je restrukturiranje gospodarstva, ali taj cilj nije ispunjen iz razloga jer je stvarni i prvenstveni cilj bio preuzimanje poduzeća i isisavanje kapitala iz njih, a ne njihovo unaprjeđenje i modernizacija. Stvarni cilj bio je pljačka ostvarivana stjecanjem bogatstva bez ulaganja kapitala. Bez efektivnih financijskih sredstava dolazilo se u posjed velikih vrijednosti. Na takav način rasprodane su, otkupljene i opljačkane najprofitabilnije firme.

Pljačka se ostvarivala korištenjem političkih veza, menadžerskih kredita, rupa u zakonu i ignoriranjem postojećih zakona. Na taj način dolazilo se u posjed poduzeća i velikih industrijskih pogona koje se sustavno uništavalo i kojima se namjerno nanosila šteta da im se smanji cijena prije preuzimanja.

Prema nekim procjenama u tim procesima upropašteno je više od petnaest milijardi Eura, a prema pisanju onih koji su se studiozno bavili pretvorbom i privatizacijom među onima koji su obilježili te procese ubrajaju se Ivica Todorić, Miroslav Kutle, Luka Rajić, Josip Gucić, Marijan Filipović, Antun Novalić, Ivan Radošević, Dragutin Biondić i drugi.

Samo Gucić i Kutle dobili su u pretvorbi pola Hrvatske. Pretpostavlja se da je Gucić preuzeo ili kontrolirao preko 22 poduzeća čiji je bio vlasnik i oko 300 objekata, dok stvarna brojka koliko je ukupno objekata bilo u njegovom vlasništvu nikada nije u potpunosti ustanovljena. Između ostalog kontrolirao je i preuzeo NIK, Ferimport , Pivovaru Osijek, Brodokomerc, Splendid, Badel BAP, Glas Slavonije, Moslavačko vinogorje…. Tvrdi se kako se samo iz Ferimporta izvuklo desetke milijuna DEM. Iz uništenih, opljačkanih, isisanih, devastiranih i kreditno opterećenih poduzeća Gucić se na kraju povlači i vraća ih kao takve državi, odnosno prodaje ih HFP-u za jednu kunu.

Miroslav Kutle, prema nekim navodima, dokopao se oko 200 poduzeća kojima je bio većinski ili manjinski vlasnik. Neka od njih jesu:  Diona, Dastra, Croatia bus, Zagrebački transporti, Hoteli Baška, Globus grupa, Obiteljski radio, Croatia- trade Split, Mirna Rovinj, Tisak, Koteks- Split, Kaštelanska rivijera- hoteli, robna kuća Prima…..

Njegova dominacija u hrvatskome gospodarstvu, prema navodima, skončala je krajem devedesetih, a uništena, opljačkana i isisana poduzeća vraćaju se državi kako bi se sanirala ili tim prezaduženim poduzećima vlasnici postaju banke.

Od svih tih “poduzetnika“ Ivica Todorić je “najuspješniji“ , jer je stabilizirao, sačuvao i proširio svoje bogatstvo i moć. Zasluge za uspjeh duguje prvenstveno Zagrebačkoj banci koja ga je obilato opskrbljivala managerskim kreditima, kad god mu je to bilo potrebno, te je zahvaljujući tome za kratko vrijeme postao jedan od najbogatijih hrvatskih poduzetnika.

Njegovo osnovno poduzeće iz kojeg je krenuo u ekspanziju je Agrokor, a prvi milijun zaradio je na zagrebačkom lancu Unikonzumu sadašnjem Konzumu. U taj lanac on ulazi 1994 godine zahvaljujući vezama s HFP-om. Taj trgovački lanac osigurao mu je siguran i stalan priljev novaca kako bi mogao kupovati druga poduzeća. Prema tumačenjima on svoj uspon može zahvaliti dobrim financijskim, političkim i poslovnim vezama, ali i svom svadbenom kumu Nikici Valentiću.

Kako se navodi najkontroverznije pretvorbe u Hrvatskoj bile su PPK Kutjevo, Tisak, Zdenka- Veliki Zdenci, Stubičke Toplice, Ukus, RIZ, Banija, Banimed, Ortopedija, Fotokemika, Agrokoka, Gradski podrum Zagreb, Karlovačka pivovara, Pliva, Hotel Palace, Zagrebački transporti, NAMA, ACI marine, PIK Vrbovec……

U tim kontroverznim radnjama sudjelovali su mnogi poznati ljudi iz poslovnog i političkog života Hrvatske.

U procesu pretvorbe i privatizacije “kupovalo“ se većinom i uglavnom bez vlastitih sredstava, a kupovalo se nešto što novonastalim elitama po nikakvom kriteriju pravednosti nije moglo i ne može pripasti. To je bio proces za izabrane, ali ne i za sve hrvatske građane. Izabrani su u stjecanju bogatstva namjerno griješili i kršili zakone, a vladajuća nomenklatura u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti omogućavala im je da realiziraju zamišljene planove otimačine.

Uz državna tijela i institucije, te privatne poduzetnike, to jest izabranu elitu, u pretvorbenom i privatizacijskom kriminalu, prema navodima, sudjelovali su i Ministarstvo privatizacije, Hrvatski fond za privatizaciju, Državno odvjetništvo, Trgovački sudovi, Financijska policija, Banke i financijske institucije, Konzultantske i revizorske tvrtke, te Menadžment poduzeća.

Najveći kriminalci iz pretvorbe i privatizacije i njihovi pomagači ostali su do danas nekažnjeni i nedodirljivi. Dok se danas siromašnim hrvatskim građanima svakodnevno nameću razni nameti kako bi se punio državni proračun oni koji su otuđili milijarde i pohranili ih u stranim i dalekim zemljama ostaju slobodni sa ukradenim novcima i bez kazne.

Dok se one koji su branili i borili se za Hrvatsku znalo i locirati i identificirati i uhititi i izručiti,dotle svi oni , koji su time što su pokrali  Hrvatsku i uništili  njeno gospodarstvo nisu zemlju i narod samo osiromašili, već su narodu ukrali i samu budućnost, slobodno žive “hrvatski san“ i u samoj Hrvatskoj i u njenom susjedstvu potpuno nedodirljivi,  unatoč, danas vidimo, demagoškoj i licemjernoj poruci Ive Josipovića, kako u Hrvatskoj nema nikoga tko je nedodirljiv i kako je upravo to jedan korak prema pravednosti.

Pod pritiskom javnosti političke elite donijele su zakon o nezastarijevanju kaznenog djela ratnog profiterstva, ali taj zakon je, kao i mnogi drugi zakoni, mrtvo slovo na papiru kojim se umirila javnost, koji je donesen samo forme radi. Sve je ostalo isto za one koji su nečasno radili, koji su se okoristili ratom za stjecanje vlastite koristi , za stjecanje profita i kupnju i prodaju tvrtki ispod cijene.

Danas je jasno da u Hrvatskoj nema političke volje, snage, hrabrosti i odlučnosti uzeti lopovima ono što su pokrali, niti istog ima za procesuirati sve koji su sudjelovali u najvećoj pljački Hrvatske u njenoj povijesti.

Nema iz razloga, jer su se hrvatska financijska oligarhija i tajkuni razvili na krilima politike i vlasti, jer i HDZ i SDP imaju svoje igrače iz pretvorbe i privatizacije, imaju svoje tajkune i zato nema sankcioniranja profitera, kao i odgovornih osoba u državnim institucijama, jer bi i jedni i drugi u tom slučaju morali sankcionirati i mnoge iz svojih redova.

Osim toga krivična odgovornost svih aktera ne dolazi na dnevni red, jer su se poduzeća poklanjala onima koji su financirali politiku HDZ-a i SDP-a , a mnogi od takvih financiraju tu istu politiku i danas. Politika s druge strane štiti i dalje njihove interese. Instrument je bogate oligarhije koja preko financiranja utječe i kontrolira rad svake vlade.

Hrvatska politika u čvrstom je zagrljaju s kapitalom, štiti njegov interes i odavno je prestala biti servis i zaštitnik građana. Kad ne bi bilo tako odavno bi sve ono što nije bilo zakonito i moralno došlo na red, a svi koji su kršili zakone i svi koji su svojom aktivnošću prouzrokovali štetu, bez obzira na kojim se položajima nalazili u državnim institucijama ili u gospodarstvu, bili bi već kažnjeni.

Ako ne to, onda bi hrvatska politika i vladajuće elite bar, uz najavljenu objavu registra hrvatskih branitelja i najavljenu objavu liste poreznih neplatiša, najavile ili javno objavile i listu svih hrvatskih lopova koji su sudjelovali u otimačini i pljački Hrvatske u procesu zvanom pretvorba i privatizacija.

Vjerojatnost je da ni do toga neće doći, ali je vjerojatnost da će svi koji su sudjelovali u toj otimačini i pljački jednom biti dostižni pravdi, da će odgovarati, jer kad-tad će u Hrvatskoj pobijediti zdrave i moralne snage društva i u tom slučaju će svi, ako požive, odgovarati, a i u suprotnom neće izbjeći kaznu, jer je Bog pravedan gospodar i sudac koji na kraju plaća svakome prema njegovom djelu ( Rimljanima 2,6) , a tu plaću, u svakom slučaju, svatko sam sebi određuje ( Ezekiel  18,32).