NIJE TI ŽIVOT PJESMA HAVAJA

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Prošlo je tjedan dana od zadnjeg razgovora sa susjedom Jurom a razlog je taj kaj mi je bakterija “sjela”u požirake (ždrijelo) pa je tek sada, nakon desetaka litara ispijenih čajeva, krenulo na bolje. Željan svježeg zraka i proljetnoga sunca, dobro zabundan krenuh u dvorište i ugledah suseda Juru koji isto kao i ja nije zgledal dobro. Nakon pozdrava upitah ga kaj se to s njim dogodilo a on mi odgovoril da ga je čopila influenca i da je s visokom vrućicom već tjedan dana u krevetu. Kad smo se nakon par riječi šteli vrnuti nazaj u tople sobe k nama iznenada s novinama u ruci dotrči sused Jozo i onako zadihan upita:

-Jel bolan,sigurno ste u Večernjaku čitali da će svi primatelji inozemnih mirovina morati plaćati porez u Hrvatskoj? Ja sam vam govorio nedajte glas “crvenima” a vi me očito niste slušali jer Hadeze je, Bože prosti, drmnuo pare, ali nije dirao u naše mirovine.

Nakon male “prodike” sused Jozo pročita na glas iz Večernjaka da prema novim poreznim pravilima, inozemne mirovine oporezuju se od 1. ožujka kao i domaće ,a oni koji ih primaju dužni su sami obračunati i uplatiti porez u roku od osam dana od primitka mirovine. Porez će se plaćati na sve mirovine veće od 3400 kuna (oko 450 eura), i to prema stopama poreza na dohodak 12, 25 ili 40 posto, ovisno o visini mirovine.

Nakon što nam je pročital “radosnu” vijest sused se udaljil rekavši da ide doma jer nas kajkavce ionak niš ne razme pa ide među svoju svojtu u Zavičajni klub Šuićana gdje se svi jako dobro razmeju. “Influentni”Jura pozove me na čaj a usput bumo, kao njemački umirovljenici, malo popričali o novonastaloj situaciji. Suseda Jalža skuhala je čaj od raznih trava i smijući se rekla da trave ne liječe samo gripu i razne upale nego mogu djelovati i kao afrodizijak.Jasno,u određenim količinama i-momentima. Vidjevši da smo se zbunjeno pogledali, Jalža se grohotom nasmije i reče:

-Lajbeki jedni, vama nebi pomoglo ni deset “dudatih” podstanarki kak je napr. naša podstanarka Sunčica koju su klinci milozvučno nazvali Cica-Mica.

Nakon ove, pomalo smiješne epizode, Jura i ja vrnuli smo se nazaj na temu inozemnih mirovina i usuglasili se da zakone zemlje u kojoj živiš treba poštovati, ali i od poreskih vlasti se očekuje da bolje pojasni i pojednostavi proceduru kak bi svatko od nas, koji smo mirovinu ostvarili radeći u inozemstvu, mogao bez puno papirologije platiti eventualni porez.

Kak ćemo, u sadašnjoj situaciji platiti porez na inozemne mirovine kad nema upute o postupanju pri oporezivanju tih mirovina. Sada je nastala prava zbrka jer nitko od primatelja inozemnih mirovina ne zna kako postupiti jer to zahtijeva dosta posla i za stručnjake, a kamoli za ljude koji ne znaju porezna pravila.

Puno je tu nejasnoća jer, konkretno, hrvatski umirovljenici koji dobivaju njemačke penzije ne znaju kome, zapravo, trebaju platiti porez: Poreznoj upravi ili njemačkome Finanzamtu? Nadamo se da će se sve nejasnoće ubrzo (u interesu svih strana) razjasniti jer ako se već mora platiti porez onda neka on ostane  Hrvatskoj a ne nekoj stranoj zemlji.

Kad smo već kod penzića često puta znam sam sebi reći da unatoč najboljih godina života koje smo proveli vani radeći svakojake poslove ipak možemo zahvaliti Bogu kaj smo se živi vrnuli u domaju u kojoj s inozemnim mirovinama možemo sasvim solidno živjeti. Da smo ostali doma preživljavali bi kao i stotine tisuća drugih i, možda, kajali se kaj nismo otišli van.

Ovih dana gotovo svi hrvatski mediji prenijeli su naredbu ministrice zaštite okoliša da se ponedjeljak proglašava kao “zeleni” tj. bezmesni dan u kojem svi djelatnici njezinoga Ministarstva trebaju jesti zdravu tj. bezmesnu hranu. Zeleni ponedjeljak, koji je ministrica Mirela Holy preporučila i ostalim ministarstvima, kaže, simbolična je gesta kojoj je cilj poticanja na razmišljanje o okolišu. Znači, treba uvesti eko-ponedjeljak za sve kak bi tisuće državnih službenika za vrijeme bezmesnog gableca ili ručka razmišljalo o pečenoj janjetini ili gujdeku.

Ako bi bili uhvaćeni u “janjećem” razmišljanju bili bi kažnjeni gubitkom svih mesnih dana. U Korizmi još nekak …a kaj posle Uskrsa? Prijatelji pečenja, pečenki, roštilja i peke kažu da će Mirela Holy preko Prvoga potpredsjednika Ratka Čačića pokušati nagovoriti premijera Milanovića da napiše prijedlog Saboru da se iz grba Hrvatske izbaci koza, a stavi brokula.

Prema zamisli ministrice svi građani Hrvatske trebali bi prijeći na prehranu voćem i povrćem a pritom zaboravlja da je zakasnila jer stotine tisuća hrvatskih penzića već odavna “prakticira” takav način prehrane skupljajući zelene otpatke s klupa i kontejnera.

Vidite, Željko Jovanović ministar obrazovanja i sporta nema problema sa zdravom prehranom, ali ima sa “doživotnim”djelatnicima Hrvatskog nogometnog saveza u kojem glavnu riječ ima, a tko bi drugi, Zdravko Mamić. Kad se već pomislilo, a neki se i zabrinuli, kaj se događa s njim i njegovim “čuvenim” pressicama, uzeo je na nedavnoj skupštini HNS-a riječ i u svome stilu se obrušio na ministra Jovanovića rekavši:

Umjesto da pokušamo zajedno naći rješenja za probleme, nova se vlast služi samo jezikom terora, straha i prijetnji! Imamo problema, ali nema komunikacije s vlašću, čelnici HNS-a bili su osramoćeni, poniženi i istjerani kad su došli na sastanak u Ministarstvo. Neki frajer (ministar Jovanović) koji je bio oslobođen tjelesnog odgoja na taj se način odnosi prema HNS-ovim čelnicima, to je nedopustivo!

Vjerujem, kad bi ovaj Mamićev govor netko preveo na engleski i podijelio gospodi u EU, ovi bi ostali bez teksta jer Mamićeve riječi sramote sve istinske ljubitelje nogometa u našoj zemlji. Napadi na ministra Jovanovića počeli su od onoga trenutka kad je rekao da će “isušiti kriminalnu nogometnu močvaru” i  pozvao čelnike HNS-a da podnesu ostavke.

Izgleda da je ministar ostao nepokolebljiv u svom naumu da očisti hrvatski sport od samozvanih menadžera a to se “Maminju” nikako ne sviđa. Čini se, da je “bog i batina” hrvatskog nogometa Zdravko Mamić konačno dobio dostojnog protivnika koji se sigurno neće povući pred psovkama i uličarskim vokabularom.

K vragu i Porezna uprava jer da nismo bili s njom toliko zaokupljeni imal bi vremena pitati suseda Jozu jel u Zavičajni klub Šuićana i okolnih sela dolazi njihov zemljak dr. Ivić Pašalić kojeg mnogi poznaju pod konspirativnim nadimkom “Herr Flick”.

Naime, nakon višegodišnje šutnje i bavljenja poduzetničkim poslovima već se krajem prošle godine, nakon šturih vijesti o bankovnim kreditima i građevinskim poteškoćama, dalo naslutiti da bi negdašnji vladar svih obavještajnih službi u ovoj godini mogao biti prvo lice s naslovnica svih domaćih novina.

Da je tome tako potvrdio je njegov govor kojeg je nedavno održao na sjednici ogranka Hadezea u elitnom sjeverozagrebačkom naselju Remete. Nejasno je kako je mogao unatoč zabrane Hadeze statuta govoriti a pogotovo jer je izbačen iz stranke.

Oni koji su ga pozvali kao gosta jedva su izbjegli izbacivanje iz stranke, a izbori za delegate na Hadeze saboru u svibnju og. poništeni su. Svi koji poznaju političke prilike u Hrvatskoj krajem 90-tih godina prošlog stoljeća kad je svemoćni Pašalić dao prisluškivati novinare, oporbu i obične građane a njegova riječ bila je zadnja na sudovima, parnicama itd. moraju se zapitati za koga radi “Herr Flick”, s kim se sastaje ,u čijem interesu istupa.

Njegov istup dignuo je veliku prašinu u raštimanom Hadezeu, svi peru ruke i tvrde da s Doktorom nemaju ništa zajedničkog a prešućuju jedno vrlo važno, čak i sudbonosno pitanje: Koliko je svojih ljudi dosad uspio uvući u Hadeze?

Nema sumnje da će stranački sabor biti sukob više struja i potpuno je nejasno je tko će otpjevati završnu pjesmu “Škripi đeram na HDZ bunaru”. Možda, ipak, Vlado Šeks?

Kad sam bil klinac nije bilo tolko pjevača, rock-bendova, grupa, klapa i ostalih estradnih zabavljača kao što je to danas. Tada su žarili i palili: Ivo Robić, Zvonko Krkljuš, Đimi Stanić, Alida Vali, kvartet M ,trio TIVIDI i još neki.

Neki dan sam u Nacionalu pročital da je na nedavno održanom filmskom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDoxu, glasovima publike i regionalnog žirija, nagrađen film redateljice Dane Budisavljević “Nije ti život pjesma Havaja”. Odmah mi se u sjećanje vratil riječki trio TIVIDI koji je pjeval tadašnji hit „Davno nisam čuo pjesmu sa Havaja” i pobral mnoge nagrade.

Međutim, iako su naslovi slični, pjesma sa filmom nema ništa zajedničkog osim kaj su oba hrvatska. Film “Nije ti život pjesma Havaja” ustvari je osobna ispovjest redateljice Dane Budisavljević a povod je bio taj što njezini roditelji, intelektualci ispočetka nisu prihvatili njezinu homoseksualnost.

Nakon mnogih razgovora i konačnog prihvaćanja da je njihova kćer i sestra lezbača svi zajedno smogli su snage da otvoreno govore o obiteljskoj intimi lišeni svih frustracija i neugodnosti koje bi mogli doživjeti od rodbine, prijatelja, susjeda itd.

Posebnost filma prepoznali su i gledatelji koji su se glasno smijali i brisali suze tijekom projekcije. U našem društvu homoseksualnost još uvijek je tabu tema a kad sam jednom prilikom susedu Juri spomenul gej populaciju kratko je odgovoril da bi ih sve trebalo utamničiti na Golom otoku. Nikada nisam dobil odgovor na pitanje kaj bi napravil da ima doma takvoga.

I za kraj jedna radosna Nacionalova vijest:

-Snažna bura na Jadranskoj magistrali blizu Makarske prevrnula šleper. Nedugo nakon toga na lokaciji viđen poznati mostograditelj Jure Radić kak obavlja izmjere za novi most.

Kaj god!