IDEMO NA SKIJANJE

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Poštovani i dragi čitatelji HG Berlin, evo me opet među vama iako sam, zapraf, svakodnevno pratio kaj pišu kolege na ovom našem sve popularnijem i poznatijem portalu. Jedini razlog izbivanja bila je finalizacija moje knjige kajkavske poezije “Štel bi te belega meti…”koja za dan dva izlazi iz tiska i koju ćemo promovirati u subotu, 20. listopada u Zagrebu. Isto tak, želim se zahvaliti svim onim čitateljima HG Berlin koji su mi poslali puno elektronske pošte s pitanjem: Ivek, kaj je z vama? Zakaj više ne pišete?

Dragi prijatelji, evo vraćam se na stranice rado i puno čitanog portala HG Berlin kojega s puno uspjeha uređuju kolegica Sonja i kolega Emil. Možda neću biti redovit, ali nastojat ću da kolumna KAJ GOD bude što aktualnija a samim time i čitanija.

U našoj domovini nižu se, na žalost, jedna afera za drugom pa je često puta teško odlučiti kojoj dati “prioritet” na početku kolumne. Ja sam se odlučil za najnoviju aferu podmićivanja tj. kupnje ispita iz anatomije na Medicinskom fakultetu u koju su umiješani profesori, studenti pa čak suprug i sin zamjenice Državnog odvjetnika Višnje Lončar.

Ispiti iz anatomije vrlo su teški pa je mnogo studenata palo godinu a da se za cijenu od 2000 kn pa sve do 2000 eura moglo sigurno položiti bila je među studentima, ali i profesorima, javna tajna. Akcija USKOKA pripremana je tajno a kada se skupilo dovoljno dokaza počela su hapšenja korumpiranih profesora i studenata, njih ukupno 12.

U cijeloj toj kriminalnoj priči možda nije toliko bitno tih 2000 kuna ili eura, koliko je problem da će mnogi koji su kupili najosnovniji ispit sutra operirati, transplantirati srce, jetru, prepisivat terapiju i lijekove. Drugim riječima, svojim neznanjem odlučivat će o zdravlju svojih pacijenata a u najtežim slučajevima, o životu i smrti.

Neslužbeno se govori da hobotnica prodaje ispita vuče svoje krakove još iz bivše države kada se je pojedine aktere sankcioniralo tj. dobili su otkaz, ali javnost nije znala zbog čega da se ne bi okaljala “idealna slika samoupravnog socijalizma”. Kaj god!

U prošli četvrtak (11.10.) u Zagrebu je održan sindikalni prosvjed nastavnika i nekih drugih državnih službenika. U prosvjedu je sudjelovalo oko deset tisuća sindikalista i građana koji su od Vlade zahtijevali poštivanje Kolektivnih ugovora u koje spada isplata regresa i Božićnice.

Milanovićeva Vlada preuzela je vođenje prezadužene države pa pokušava rezanjem socijalnih prava i štednjom te financijskom disciplinom koliko toliko zaustaviti kolaps koji nam opasno prijeti. Međutim, ove demonstracije pokazale su da sindikati (ne svi) ne žele da se državni proračun puni na uštrb gubitka njihovih socijalnih prava. Čini se, da bi ovo mogla biti vruća sindikalna jesen i da će se Vlada Zorana Milanovića naći pod sve žešćom “paljbom sindikalnih mitraljeza”.

U nedjeljnom Jutarnjem listu (14.10.) zapazil sam jednu kratku, ali znakovitu vijest koja glasi: Polančec sutra ide u zatvor na 10 mjeseci. To je prva pravomoćna presuda i svojevrsno “zagrijavanje” pred ono kaj tek slijedi.

Naime, poznato je da se bivšem potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu sudi još u nekoliko predmeta od kojih je “najzvučniji” onaj iz afere Podravka. Kak Jutarnji piše, Polančec se mora najprije javiti u Remetinec na prilagodbu a zatim će biti poslan na izdržavanje kazne u neki zatvor otvorenog tipa. Znači, slično kao njegov bivši stranački pajdaš i diplomat Neven Jurica koji je u jednom istarskom zatvoru bil zadužen za čuvanje krava. Da ne bi kojim slučajem pobjegle “prek meje u deželu” za koju je, prije desetak godina jedan naš gastarbajter rekel: “J…š državu u kojoj se nemere okrenit avion!”

Danas sam u našem bukovečkom kafiću Zvižduk pajdašima: Mikiju, Branku, Belom i Damiru moral platit rundu zato kaj sam kao “Dinamovac od rođenja” zagovaral tezu da splitski Hajduk ne smije ići u stečaj i da “gazda” Kerum i njegva Seka moraju najti lovu i spasiti taj, prije svega hrvatski klub. U Hajduku su se na predsjedničkoj funkciji izredala mnoga političko-podobna  imena koja su svaka na svoj način kriva za agoniju Hajduka.

Da je naša zemlja u boljem političko-ekonomskom stanju sam stečaj ne bi bio toliko tragičan, ali u ovakvome stanju nezaposlenim i isfrustriranim Dalmatincima poslati Ajduka u treću ili četvrtu ligu bio bi znak za izlazak na ulice a to je uvijek opasno jer dovoljna je samo jedna iskra da zapali plamen širih i vrlo opasnih razmjera. Zato se iskreno nadam da će Gradska skupština i gradonačelnik Kerum pronaći novac za privremeni spas Hajduka. U cijeloj toj nogometnoj sapunici javljaju se oni koji bi spas od nogometnog bankrota našli u nekakvoj Balkanskoj ligi u kojoj bi glavnu riječ vodila negdašnja  tzv. “velika četvorka”. Pitam sebe i vas je li možete zamisliti finale Zvezda-Dinamo na beogradskoj Marakani koje sudi-Hrvat?

Da je Hrvatska, sve češće zemlja paradoksa vidi se i po najnovijim podacima koji kažu da su naše turističke agencije već sada prodale gotovo sve aranžmane za predstojeću skijašku sezonu. Naime, u Alpe i ostale europske skijaške centre sprema se preko tristo tisuća Hrvata a mi ovdje govorimo o nekakvom kresanju socijalnih i ostalih prava, o štednji i stezanju remena. Kaj god!