KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Moja krizma ili ferma, ili berma …iz 15.7.1963. …kako se to ovdje u selu nekada govorilo. Kako sam bila velika cura i odrezala kečke, napravila trajnu i pomno sam se spremala na krizmu. Vjeronauk i izabiranje kume, oduzimalo mi je puno vremena. Izabrala sam lijepu, najljepšu curu iz susjednog sela, za kojom su svi momci trčali, no ona je voljela samo jednoga i za njega se i udala. Sjećam se … mama je bila šnajderica pa mi je sašila dugu haljinu. Na haljinu je pričvrstila zelene grančice asparabusa. Kraljuži su bili ljubičasti a taškica bež boje i otvarala se u sredini. Ovaj puta je moj sat sa crnim remenom.
A štikle, potpetice visoke 10 cm, sive boje, i vežu se remenčićem i žnirancima. A špice velike. Iza špica su bili tri mala remenčića. Jedina sam i prva ih imala u školi.
Na glavi mi polukružni vjenac. Ali to i nije sve, tri curice su me tražile da im budem firmana kuma, a to nije bilo što …ili malo.
I tako, bila ponosna, da su me izabrale. Jedna cura je bila i starija od mene. Tako da sam se ja pred biskupom krizmala i onda skakala od kumice do kumice i vezala im svilenu roza traku oko čela, tako je to nekada bilo. Najprije je biskup pomazao čelo, a onda je kuma svezala svilenu traku, roza ili plavu oko čela, svom kumčetu.
Sjećam se da sam svima darovala satove, a to je jako puno koštalo. Šaljem dvije fotografije iz 1962. godine. Samo šteta, što se nismo slikali svi skupa, s biskupom.
Subscribe
0 Comments