TKO PJEVA …

SUSRETI
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Može se ova pripovijest naslova Tko pjeva … smjestiti u rubriku SUSRETI iako će njen sadržaj svakog trenutka prijetiti pretvoriti se u stvari u susret sa samom sobom. Istina, na gornjoj fotografiji nije moja malenkost …e pa sad netko je morao biti i iza foto aparata …ali tu sam. Ma zamolim ponekad i druge pa nastanu i fotke na kojima sam i ja ukoliko skupu pripadam …ali eto to ti je kad daješ fotić drugima u ruke, zna faliti koja glava, noge …pa nije uvijek za objavu. Dakle, fotka …bez mene …je tu. Nastala je u prošlu nedjelju, na Cvjetnicu, u berlinskoj crkvi svetog Bonifacija gdje se na nedjeljnim misama na hrvatskom jeziku okuplja veliki broj  Hrvata. Na fotografiji je Zbor Hrvatske katoličke misije Berlin koji redovito pjeva u ovoj crkvi. Sad …običajeno, zbor je na korama, visoko iznad glava vjernika pa su pjevači, svirači i voditelji, skoro nevidljivi i nepoznati puku …no, sad skoro, prije tri tjedna, zbilo se ovako …
U crkvi svetog Bonifacija, započeli neki radovi, obnova kora, orgulja …pa sve zatvoreno, pjevači ne mogu na uobičajeno mjesto. Sad cijeli zbor već tri nedjelje za redom …i tko zna …vjerojatno i još koju u budućnosti …pjeva tijekom mise stojeći ravno ispred puka. Kao na kakvu nastupu. Zbor oživio. Postao stvaran. Puk sad vidi tko to tamo pjeva.
Ono …znalo bi se u narodnim izrekama reći …tko pjeva zlo ne misli …ili u vjerskom smislu …tko pjeva …dvostruko moli. Moguće kako je i jedno i drugo  istinito. Ja mogu reći …a u zborovima sam od djetinjstva …od crkvenog, dječjeg, školskog, gradskog pa opet crkvenog  …tko zborno pjeva …a želi i da to na nešto sliči …stvarno puno radi!
E, sad, kod crkvenog zbora, puk o tom radu i trudu, većinom pojma nema. Onako, izdaleka gledano, sviknutima da su nam mise uvijek praćene glazbom, čini nam se samo po sebi razumljivim, da “netko” pjeva. Tko, kako, zašto i koliko …o tome većinom ne razmišljamo.
Dakle, tridesetak pjevača ovog zbora …koji nije i jedini u HKM Berlin …uistinu se trudi, radi. Neki od njih, na korama, za orguljama, u Berlinu stoje već četrdeset godina. S njima sam …istina u početku povremeno …provodila već neke od prvih, prije osamnaest godina započetih, berlinskih, izbjegličkih dana i godina. Pa onda sve češće, sve dublje, radije, draže.
Pjevanje mi je u krvi, u duši …otac je svojevremeno svirao gitaru, brat harmoniku. Pjevanje u terci, zborovi, troglasje, dirigenti, putovanja, probe, nastupi …sadržaj je mojih najljepših dječijih i mladih dana.
I ovdje mi je to dobro činilo. U zboru se “broji” tko kako pjeva. Odakle je, zašto tu i zbog čega …nije zborno pitanje. Tako … bez puno pitanja  …primih k srcu …primiše k srcu. I ja ostadoh …postadoh članom Zbora HKM Berlin …onog koji nedjeljne mise …danas …pjeva na Mehringdammu.
Prije sedam -osam godina …HKM Berlin ostade bez časnih sestara. Tako i bez časne Fabiole koja je ovim zborom u tadašnjoj crkvi svetog Klementa u Stresemannstrasse, ravnala. Poslije se zboraši sami nekako organizirali. Obitelj Čosić … Ančica pa njena kćerka Matija …posredno i glava obitelji Marjan …podmetnuše leđa i ruke pa zbor organiziran opstade i ostade.
I ne samo to. U njemu se intenzivno radi, vježba, priprema novo. Matija Čosić preuzela dirigentsku palicu pa sve praši …
I svima …iako je puno posla … nekako drago, broj onih koji pjevaju ne osipa se, naprotiv. Puk tek ovih dana ..poradi popravke kora …vidio zbor ispred …likom …i na djelu …glasom. Sad znaju tko pjeva!
A  pjevat će i svih ovih dana Velikoga tjedna …već koliko sutra na Veliki četvrtak, pa Veliki petak …onda  na Uskrsno  bdijenje u 18 sati …sve u crvki svetog Sebastiana gdje je sjedište Misije …pa onda na Uskrs u nedjelju i Uskrsni ponedjeljak u crkvi svetog Bonifacija. Eto, podržite, poslušajte …zbor, soliste, dirigenticu, organizatore …rad, trud …žalosne pjesme četvrtka i petka, subotnjeg iščekivanja, radosne nakon Kristova uskrsnuća … zapjevajte s njima …s nama …pridružite se …i onu izreku s početka teksta odredite i definirajte si (se) do kraja sami …Tko pjeva …