JEDANAESTA POSTAJA / Hrvatski iseljenički križni put
Autor: Adolf Polegubić
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Strašan i bolan prizor. Gospodina pribijaju na drvo križa. Čavlima udaraju u njegove ruke i noge. Koliku si, Gospodine, bol osjetio. Bol do srži. Prizor koji je teško gledati, a kamoli doživjeti. Mučitelji tvoji ne posustaju, nastoje do kraja provesti djelo nepravde. I sami smo u svom životu osjetili nepravedne osude. Na vjetrometini svjetova toliko smo se puta osjetili sami i napušteni. Onda smo podizali pogled prema tebi, prema križu i znali da uvijek postoji izlaz. Pokazao si nam da križ vodi do oslobođenja i da se iznad križa uočavaju novi horizonti.
Pomolimo se: Hvala ti, Gospodine, za svu patnju koju si za nas podnio na drvu križa. Hvala za neizmjernu bol koju si podnio u trenucima dok su ti čavlima na križ pribijali ruke i noge. Hvala ti što si nas naučio strpljivosti. Hvala i za svu milost koju nam neprestano darivaš. Hvala ti za iskustvo osamljenosti i udaljenosti od doma i domovine. Tako bolje uočavamo i sebe i svoje. Amen.
Smiluj se nama, Gospodine! – Smiluj se nama!
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.