DVANAESTA POSTAJA / Hrvatski iseljenički križni put
Autor: Adolf Polegubić
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Isuse, umireš u boli i muci. Tako se ispunja volja Očeva. Svojim otkupiteljskim činom podnio si žrtvu za sve ljude kako bi imali život. Podnio si žrtvu za sve nas, za mene. Tvoje tijelo ne uspijeva odoljeti. Još uvijek čuješ povike onih koji odobravaju tvoju muku i smrt, a onda sklapaš svoje svete oči. Povijest se ponavlja. Koliki su tvoji nasljedovatelji nevino ubijeni tijekom povijesti. I danas je križ postao znakom osporavanja. A mi smo još uvijek tu. Stojimo uz tvoj križ i suosjećamo s tvojom patnjom. Znamo da smrt nema zadnju riječ. Pomozi nam da izdržimo pod teretom svakodnevnih razapinjanja i umiranja. Samo ti znaš tajnu patnje i neprestano pokazuješ put u vječnost.
Pomolimo se: Dragi Isuse, koliko si patnje podnio na svom križnom putu. Koliku ljubav osjećao prema svima dok si umirao na drvu križa. Oprostio si svima. Blagoslivljao si i one koji su te progonili. Tako si i nama pokazao da samo ljubav na kraju pobjeđuje. Amen.
Smiluj se nama, Gospodine! – Smiluj se nama!
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dokle diso budem ja.