TRINAESTA POSTAJA/ Hrvatski iseljenički križni put
Autor: Adolf Polegubić
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Pod križem uplakana tvoja majka Marija. Tvoje tijelo skidaju s križa. Ona ga polaže u svoje krilo i ljubi, jednakom onom ljubavlju, kojom te ljubila od trenutka tvoga rođenja. Suvišna je bilo koja riječ. Šutnja ponajviše progovara. Marijino lice u suzama. Koliko su boli osjećale naše majke, kada smo morali napustiti dom i domovinu i otići u svijet. Koliko su noći probdjele u molitvama i suzama. Onda smo i sami dobili iskustvo vlastite djece. Sada i sami prolazimo sličnu situaciju. Dok s ljubavlju odgajamo svoju djecu, u strahu smo za njihovu budućnost.
Pomolimo se: Isuse, pomozi nam da uvijek budemo blizu svojim dragima, poput tvoje majke Marije koja je bila uz tebe u svim tvojim životnim situacijama. Posebno, je bila uz tebe kad ti je bilo najteže, tijekom tvoga križnog puta. Daj nam snage da izdržimo u svim trenucima života i pratimo te na postajama tvoje muke. Daj nam da uvijek slijedimo tvoj primjer i nikad se ne odijelimo od tebe. Amen.
Smiluj se nama, Gospodine! – Smiluj se nama!
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.