KAKO JE BILO

ZAPIS S POSJETA SVETOJ ZEMLJI   … 1. dio
piše: Marija Matijašević
Nešto najljepše, što se nekom može dogoditi, je posjet Svetoj zemlji. Ona je jednostavno Sveta, bez obzira na bilo što drugo. Mislim da će to svatko, tko je bio u njoj, potvrditi. Barem sam ju ja tako doživjela. A nisam nikada ni sanjala, da ću tamo završiti. To mi je bila nagrada, za moj cijeli život. Pa kako Hrvatski glas Berlin, stalno piše o postajama Isusovog puta, i kako me urednica Hrvatskog glasa, već par godina nutka, da to napišem, evo uzela sam si malo vremena i probala. A bilo je to ovako …
Kolegica je upisala sebe i svoju šogoricu za Svetu zemlju. Kako je šogorica oboljela, ponudila kolegica meni taj put. Velim …razmislit ću ali nisam baš ni ja dobrog zdravlja za tako daleki put. Ispričam to mužu. On mi idućeg dana metne na stol novce, a ja brže bolje …uplatim put. I tako …nema više dvojbe!
Putovati ćemo sa Zagrebačkom župom Stenjevac. Ide nas 103 i 6 svećenika. od toga i jedan bračni par od 72 godine jedna žena na štakama, jedan svećenik sa gipsom na ruci. Pa kad mogu oni, mogu i ja!
Prvo dobijemo od voditelja puta male crvene kapice kao novčanike. Njih ćemo nositi oko vrata, radi raspoznavanja, da se ne izgubimo.
Najprije sam kupila kartu Izraela i proučila sva mjesta koja ćemo, po planu, posjetiti. Šest mjeseci sam se pripremala. Raspitivala se, kod onih koji su bili tamo, za cjepiva, vizu i sve što mi je palo na pamet. Kupila foto aparat i dva aku baterije, bilježnicu da se sve zapiše.
I onda je došao taj dan.
Na aerodromu Zagreb, sletio je Izraelski avion. U međuvremenu, smo već tri sata na preispitavanju …da li imate nekoga poznatog u Izraelu, što želite tamo vidjeti, tko Vas je pozvao na put, tko Vas je dovezao na aerodrom, koliko novaca imate itd.
Kad smo konačno sjeli u avion, nismo poletjeli dok Izraelci u Izraelu, nisu provjerili naše putovnice. A to je trajalo. A onda konačno, u zraku smo.  Sve zapisujem. Za tri sata slijećemo u Tel Aviv, grad na obali Sredozemnog mora. Još je dan. Izlazimo u halu aerodroma, kad ono Židovi mole kraj svakog zida, okrenuti prema njemu. Na njima crna odijela i crne kapice.
Još je dan. Ali u minuti je pala noć. Ulazimo u autobuse, dva su koja će nas pratiti cijelo vrijeme. Putujemo pokraj Sredozemnog mora, od Tel Aviva na sjever. Stajemo.  Ja dotaknem malo Sredozemnog mora, a par zrna pijeska metnem u džep.
Kada smo stali pred hotelom, voditeljica nam je dala ključeve od soba i objašnjavala put do njih.  Ali daj, mi umorni pa ništa nismo zapamtili, tako da  još sat vremena nismo našli naše sobe. A u čemu je bio problem? Kako Arapi pišu s desna na lijevo, tako idu i brojevi soba, s desna na lijevo. I prvi kat je gore, a osmi dolje, parni na jednom krilu hotela, a neparni na drugom. Kad smo konačno našle sobu, pale smo umorne u krevet, a ja se odmah bacih na pisanje.
U jutro, ustanem još u mraku, otvorim prozor, pogledam gdje smo. Vidim samo u daljini svijetla grada. Kolegica kaže … u pustinji smo. Ma kakvi …velim … moramo biti na vodi, to je Galilejsko jezero. Presretna sam, ja sam na Isusovom jezeru. Jupiiii!
Čim se razdanilo, naš pogled na jezero je postao predivan. Mirno jezero, opkoljeno brdima …na njemu nikoga, ni ptice … samo jedna barka.
Krećemo na doručak, ko u priči, a onda autobusom, koji vozi tamnoputi katolik iz Betlehema.
Toplo je, cvijeće svih boja, samo jedne vrste, cvate na svakom koraku. Voziti ćemo se brodicom po jezeru po kojem je Isus hodao, po Galilejskom jezeru.
Kad smo sjeli na brodić, i nas 102 smo  zauzeli mjesta, pita nas kapetan …otkuda smo. Croatien. Ah, da …kaže na hrvatskom …Dobar dan, kako si? A nakon nekoliko minuta plovidbe kaže …dignite se! Vuče hrvatsku zastavu na jarbol i i začuje se naša himna. Mi svi u suzama. Na Galilejskom jezeru …naša himna i zastava! Pa gdje to ima?!
Kada je plovidba, nakon otprilike  jednog sata, završila, pošli smo u restoran sv. Petar, jesti Petrovu ribu i piti misno vino. Nezaboravno. Opet stavljam malo pijeska u džep, a u malu flašicu nalijevam vode iz jezera.
Potom krećemo Jordanskom dolinom, prema Jerihu. Na rijeci Jordan, gdje se Isus krstio, napravit ćemo pauzu. Po dolasku promatramo ljude, koji se tamo krste. Ja odlazim da malo dotaknem vodu sa rijeke Jordan, a voditelj mi reče:
-Pazi na ribe!  Mislila sam da se šali. Kad ono, metrične ribe u rijeci. Kaže …njega su ugrizle.
Dalje putujemo do Mrtvog mora. Jako se radujem, stalno vodič puta priča, nikada ne prestaje i jako je šalni. Sve zapisujem i sve slikam. Kasnije sam izbrojala, 1.500 slika i puna bilježnica zapisa s ovog puta od 1200 dolara. Vrijedilo je to sve toga novca.
Na Mrtvom moru ulazimo u vodu. Toliko je slana, da se ne smije niti pola deci progutati, jer se može umrijeti. Toliko je slana da ne možeš potonuti. Neki ljudi se mažu blatom. Uzimam vode i pijeska.
Dalje putujemo uz granicu Golanske visoravi. Svuda straže. Cijela pustinja je plodna ravnica, staklenici i plantaže banana i voća nepregledni. Pustinju se navodnjavanjem, kap po kap, s rijeke Jordan i Galilejskog jezera, pretvorili u čudo. No, radnika na polju nisam vidjela.
Pustinja prelijepa i brda očaravajuća. Sreća da me kolegica pustila sjediti do prozora, pa sam sve slikala. Kaže ...slikaj i za mene!
Svako jutro smo se pomolili za put. U restoranu i putem, u plaćanju, samo su uzimali i vraćali dolare a nikada  svoj novac, jednostavno, ne možeš dobiti u ruke  njihov novac.
Posjećujemo jedan park u kojem ima polametričnih spomenika s imenima i otkuda su ljudi, koji su spasili barem jednog Židova. Vani veliki spomenik Poljaku, koji je htio spasiti svoj razred, a nije uspio. U očima i ušima im utisnuti bijeli mali kamenčići. Naime, na grobovima Židova je zabranjeno donositi cvijeće, samo stavljaju male ili veće kamenčiće. Putem vidimo židovska groblja, samo klesani kameni, duljine oko metar i pol, jedan do drugoga, bez obilježja. Pitam ...zar su bili tako mali? Kažu mi … to je samo simbolično tako vani, oni su pokopani duboko pod zemljom. Čuvaju zemlju jer je nemaju dosta, zato kažu … ova zemlja se ne može niti kupiti niti prodati, jer je Božja.
Samo Amerikanci posjeduju jedan hotel, koji košta na dan 250.000 dolara.
Zemlja izraelska je pješčana, s puno brda i kamenja, suha, topla, pjeskovita. A posvuda po njoj trgovci …sokom, smokvama, suvenirima, svim i svačim.  U pustinji, naprave stol, imaju prešu za istiskivanje šipka, i prodaju. Sve skupo ...nastavlja se.