KAKO SAMOSTALNO GOSPODARITI

piše: Josip Mayer
O gospodarskim ulaganjima u ovom globalnom svijetu, mnogi  sanjaju a malo kome uspijeva ili je uspjelo nekada prije, a danas  pak pogotovo još teže, biti samostalan obrtnik, poduzetnik, uspješan gospodarstvenik. Globalizacija je već odavno u modi te zahtijeva biti aktivan i razgranati svoju tvrtku na više strana, pri čemu opet ne bi smjela trpjeti kvaliteta urađenoga. Upravo se to u Europi i svijetu prečesto događa. Osobno smatram da se protiv globalizacije ne trebamo boriti oružjem već drukčije i na više strana …kvalitetnim radom i uradkom. No, onaj koji to neće moći …razgranati tako na veliko i globalno taj će se vjerojatno odlučiti raditi na malo ali kvaliteto pa će i to imati svoju posebnu cijenu.
Možda je to tek iluzija, možda svi također ne osjećamo jednako, neka se ovaj moj prilog uzme tek kao poticaj za razmišljanje i razgovore o ovoj temi a ne kao konkurencija obrazovanijima tj. onima koji tu tematiku još bolje poznaju. Valja svakome na svoj način razmisliti, moglo bi se tako doći i do potpunije istine. Pa da potom iz toga svega, netko još znanstveniji, obrazovaniji, iskusniji i aktivniji osmisli sam sebi  još bolju egzistenciju.
U hrvatskom gospodarstvo moglo bi se još puno toga stvoriti, posebno  tko ima novaca i smisla za ulaganje. Konkurencija je potrebna, iako netkih tvrtki već ima ali nedostatak je ulaganja primjerice u smislu električne energije, proizvodnja  pomoću prirode, poput vjetrenjača, solarnih ćelije na bazi sunčeve  energije, te izgradnja modernih odlagališta smeća važnih u ekološkom smislu. Zatim, poželjna su ulaganja u elektroničku proizvodnju, graditeljstvo, plovidba lađama i lađarstvo, u smislu seoskoga i gradskoga turizma. Sve su to  veliki izazov .ali i ideje koje bi se dale različito upotrijebiti i razviti na više mjesta.

Postoje naravno i druge mogućnosti, od razvoja farme peradi, stoke, do iskorištavanja nenaseljenih otoka. Sve su to mogućnosti za ulaganje, ima ih sigurno još samo ih je potrebno pronaći, osmisliti te u više pravaca pokrenuti i razmnožiti.
O raznoraznim gospodarstvenim ulaganjima kapitala na veliko pisali su i govorili već mnogi. Ali nešto poput vodiča …kako i gdje i na koji način postati samostalan obrtnik, poduzetnik ? Sa čime se mora čovjek suočiti? Takvih i sličnih članaka skoro ni nema, ili se piše nedovoljno na tu temu.
Razmišljajući o tome, nešto iz vlastitog 40- godišnjeg iskustva i rada izvan domovine, nešto iz saznanja i čitanja raznoraznih članaka i knjiga, imam i neke stavove. Neke, čarobne palice ni štapića …slično i kao kod odgajanja djece …tu nema, ni ne postoji.
Samostalnost je nekome prirođena, onima koji već od malih nogu razmišljaju i štede nešto novaca, kako bi stvorili nešto,  pokreniti neki posao za koji im je potrebNO kao prvo uložiti neki kapital. O tome se može razmišljati I ovako …šparam novac – kupim kokoš, kokoš će za 20 dana iznesti 20 jaja, od kojih će se izleći, ako imam sreću 20 pilića; od tih 20 pilića, 10 će mi najmanje ostati, da ih na godinu umnožim, najmanje 20-terostruko po kokoši. Tako će od moje jedne kokoši, za 2 do 4 godine, nastati jedna solidna farma peradi, od koje će solidno i sretno živjeti moja cijela obitelj.
Takav način razmišljanja najčešće se događa na seoskim  gospodarstvima. Od otvaranja trgovina do raznoraznih  industrijskih tvrtki, traži se i mnogo više žrtvovanja i napora svih članova obitelji. Prve generacije osjete da im njihovo poduzetni roditelji žive u jednoj drugom ozračju nego li to čine  njihovi susjedi koji ne vode samostalno gospodarstvo. No, je li  novac sve? To pitanje ostavimo svakome koji ima obitelj a želi nešto postići. Nije nikome lagano, pogotovo u vrijeme globalizacije. Pojedinci ulože malo, drugi imanje i čak uzmu kredit, neki pucaju još na više, pri čemu se često izgubi matrijalna kvaliteta urađenoga, pa i dobit. Ponekad  se s  tim istim kapitalom pa još i većim, propadne. Nije lagano izgubiti ono što smo u životu teško stekli i otkinuli od svojih i dječjih usta. Rizik je tu. Ipak sve to nije razlog za strah radi kojeg ne bismo razmišljali o ulaganju  i samostalnom gospodarenju. Treba se ohrabriti i učiti  biti poduzetan i samostalan.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
3 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Josip Mayer
4 years ago

Mi,Hrvati u domovini i u iseljeništvo,”Za uvjek vjerni domovini”,naučili smo uz domaće naša,radna iskustva u modernim demokradskim zemljama.Prenositi,jedni drugima,predlagati,poticati.Riječju mišlju i djelu,te putem pisane tekstova,slikom i prilike.To nam ljubav za domovinu nitko ne može oduzeti.Može je netko ne voljeti ili ne trpjeti.Ali nam je nemože uzeti.Jer ta je ljubav,društveno i pojedinačno gledano,za razliku od momentalne hrvatske politike.Ljudska moralna i emocionalna.Ona će i dalje ostati u nama,trajna.

Josip Mayer
12 years ago

Tema dana .. Čitajući vrlo zanimljiv članak pod naslovom: “Od Čačićevih stranih investitora nema ništa, pa Milanović preuzima taj posao na sebe.”.a što mu drugo i preostaje želi li da mu hrvatsko gospodarstvo i privreda se uspješno i kvalitetno pokrene..Što u drugim riječima znači :Za strana ulaganja i ulaganja naših iseljenika potrebno je u mnogim državnim i lokalnim upravnim i samoupravnim resorsima učiniti malo više reda. Sve u svemo nam govori malo što će se u smmislu kvalitetnog ulaganja dogoditi dokle god se ne riješi ovakova ponašanja koje i gospodin Milanović premjer RH naziva lokalnim šerifima i nastavlja. Zemljišne knjige… Read more »

Josip Mayer
12 years ago

Izpricavam se

Zelio bi jos samo dodati.. mozda ce me makar sada netko bolje razumjeti..zasto sam se..uz moje privatne aktivnosti..ukljucio i sam na vise strana i za Hrvatsku u razlicitim medijama odmah nakon ratnih vremena.