BORBOM DO PROMJENA …

BORBOM DO PROMJENA, PROMJENAMA IZ ROPSTVA
piše: Mirko Omrčen
Neimaština, nepravda, nejednakost, neujednačena razvijenost, izostanak jednakih šansi i mogućnosti za sve slika je svijeta koja pokazuje da današnji neoliberalni kapitalizam njeguje zastarjele kapitalističke odnose koji su nehumani i nisu usklađeni s ljudskom prirodom. Također pokazuje da od procesa nove doktrine- globalizma korist imaju samo moćne razvijene države zapada i privatni interesi velikih kompanija i financijskog kapitala kojima je taj proces otvorio vrata novih tržišta, izvora sirovina i jeftine radne snage. Također se pokazalo da su razne institucije osobito MMF, koji nedovoljno razvijenim zemljama nameće instrumente globalizacije poput liberalizacije i ubrzane privatizacije, tek pomoćne aparature neokolonijalizma. To govori i činjenica da nisu proizveli uvjete koji bi doveli do ravnoteže u svijetu i do uravnoteženog razvoja, do globalne ekonomske stabilnosti, smanjenja razlika i promicanja jednakih mogućnosti za sve.

Danas se suprotno tome nesmiljeno provodi grubi tržišni fundamentalizam gdje je jedino mjerilo profit, gdje je sve svedeno na novac, bankarski sustav, koji više nema nikakav etičko-moralni kriterij i koji onemogućuje, osobito zemljama u razvoju, da postignu brži gospodarski razvoj i pravednije odnose. Dakle se, umjesto promicanja razvoja, suzbija gospodarski razvoj od strane razvijenijih kako bi raznom inicijativama nerazvijene zemlje učinile o sebi ovisnima. Gospodarski ih se slabi kako bi ih se moglo kontrolirati i nad njima dominirati.

Na primjeru sve jadnije i bjednije RH u kojoj caruje nerazvijenost, neimaština, siromaštvo, društvena nepravednost i nejednakost, kriminal i korupcija evidentni su devastirajući efekti prihvaćenih procesa globalizacije i neoliberalne ideologije koji su se osobito negativno odrazili na najsiromašnije slojeve našeg društva. Na današnje stanje umnogome je utjecala primjena i izvršenje instrumenata globalizacije, kao što su liberalizacija i ubrzana privatizacija koje se prihvaćalo preporukama organizacija kao što je MMF, danas jedne od aparatura globalizma i tržišnog fundamentalizma.

Kad smo kod te organizacije valja reći kako, prema mišljenju nekih stručnjaka u svijetu, veliki utjecaj na politiku MMF-a ,uz ostale faktore, imaju i ideologija i interesi Waal Streeta, odnosno financijskog kapitala kojeg ne brine ravnoteža, siromaštvo i nezaposlenost, već samo stabilnost kamatnih stopa i stabilnost cijena vrijednosnih papira. Za kapital je vrh svega privatno vlasništvo zbog čega MMF toliko i inzistira na brzoj i totalnoj privatizaciji i u takvim uvjetima interesi kapitala identični su interesima i politici MMF-a čije je načelo postalo da je sve ono što kapital smatra dobrim za globalno gospodarstvo to se mora i provesti. Sukladno tome se smatra kako je ideologija slobodnog tržišta i privatizacije, koju zastupa i provodi MMF, samo zavjesa iza koje se kriju i interesi financijskog kapitala, a nikako unapređenje globalne ekonomske stabilnosti i pomaganje zemljama suočenim s krizom i recesijom.

Takva politika MMF-a objašnjava se činjenicom da su mnogi vodeći ljudi te organizacije došli iz velikih banaka i privatnih financijskih institucija, te je toj instituciji primarno osigurati povrat dugova stranim zajmodavcima i iskorištavanje, nego li gospodarski rast i napredak nerazvijenih zemalja koje su smišljenom politikom uvučene u dužničko i ekonomsko ropstvo. U zemljama u takvom položaju, uz eksploataciju, uspješno se ostvaruje i vlast kapitala.

I u RH globalizacija je zamijenila vladavinu domaćih elita vladavinom međunarodnog financijskog kapitala. Hrvatske vazalne elite u potpunosti provode nametnute uvjete kapitala, uz ostale i liberalizaciju i ubrzanu privatizaciju. Na to su primorane, jer su zadužile zemlju ( i zbog vlastitog koristoljublja), a danas da bi mogli otplaćivati nastale dugove u slučaju odbijanja uvjeta ostaju bez stranih zajmova i “pomoći“ , a time i bez vlasti, privilegija i krađom stečenog bogatstva. Zato su se odrekli i dijela suvereniteta i prepustili svoju i sudbinu zemlje međunarodnim centrima moći. U prvom planu im je interes korporacija i financijskog kapitala umjesto hrvatskih interesa. Kad tako ne bi bilo već odavno bi Hrvatska imala plan i strategiju razvitka. Niti današnja vlast to nema, već joj se strategija “razvitka“ nameće izvana, a ona je gotovo u potpunosti u interesu kapitala. Užurbanost nove vlasti na provođenju daljnje i konačne privatizacije jasno pokazuje da je strategija i plan nove vlasti uvaliti Hrvatima dugotrajni jaram kolonijalnog ropstva.

Nastavlja se kontinuitet dosadašnje prakse te se narod zavarava da je oporavak tu, da je blizu, skor. (Tako još jedan demagog R. Čačić izjavljuje kako je mjesec travanj dno koje smo dosegnuli da od sada idemo naprijed, da slijedi izlaz). Poziva se na strpljenje, na stezanje kaiša, a sve sa namjerom da se u miru privatizacija sprovede do kraja. To je nastavak politike koja već 20 godina prevodi narod žedna preko vode.

Dosadašnji valovi privatizacije rezultirali su uništenjem domaćeg bankarstva i pljačkaškom rasprodajom strateških poduzeća čime se potpuno slomila ekonomska moć RH, a konačna privatizacija i rasprodaja eliminirat će svaku mogućnost provođenja bilo kakve buduće strategije razvoja, jer će nas veliki strani kapital potpuno progutati, a cijelo gospodarstvo na dulji rok postat će potpuno kontrolirano gospodarstvo. Zato ni ova vlada nije ono čime se busa, nije vlada hrvatskih interesa, niti je vizionarska, niti je sposobna, niti je odgovorna, niti aktivna, niti pragmatična. Kad bi sve to bila napravila bi radikalan zaokret i korjenite promjene uz ostalo i u privrednim i u financijskim segmentima. Izradila bi strategiju razvoja i izlaska privrede i društva iz krize zasnovanu na vlastitim nacionalnim interesima i preuzela bi ključnu ulogu u njezinu ostvarenju. Ali ova vlast ne određuje politiku ona je samo izvršava, ona je samo kazališna predstava za narod.

Problem RH nije samo u činjenici, što su već dva desetljeća na vlasti vazalne i potkupljive elite, već je problem i taj što je ta elita nedozrela i selektirana iz redova boljševika koji malo znaju o ekonomiji i koji ne shvaćaju što su pravi hrvatski interesi.  Njihovo znanje svedeno je na posuđivanje novaca, ali taj ogromni novac nije pomogao našem gospodarstvu u postizanju zadovoljavajuće razine razvijenosti i ekon.  stabilnosti. Dijelom je pokraden, a ostatak nije bio znalački utrošen na ono za što je bio potreban. Takvim aktivnostima zemlju se dovelo u dužničko ropstvo i dužničku krizu koja se danas rješava ulaskom u još veći dug, a rješenje je samo u uspostavi monetarnog suvereniteta i financijske nezavisnosti, to jest prestankom robovanja stranim fin.  institucijama.

Za izbjeći dugotrajni jaram ropstva RH trebaju promjene. Trebaju joj vizionarski, mudri, domoljubni, sposobni, aktivni i pragmatički ljudi. Treba joj nacionalno odgovorno vodstvo, vodstvo s vizijom koje će slijediti liniju, potrebe i interese naroda, umjesto tuđih interesa, interesa kapitala i njihovu doktrinu tržišnog fundamentalizma. Treba ljude koji će preuzeti odgovornost za razvitak, koji će vratiti dostojanstvo osiromašenom i poniženom hrvatskom čovjeku, koji će reći dosta ekonomskog i svakog ropstva. Od kojih će se moći sastaviti kompetentna, učinkovita i poštena vlada koja će prije svega zaustaviti daljnju mafijašku privatizaciju, zadržati i očuvati preostale resurse u svojim rukama i donijeti zakon o zabrani rasprodaje prirodnih bogatstava, resursa, infrastrukturnih sustava i drugoga.

Obnoviti bankarski sektor koji će pridonositi financijskoj stabilnosti i boljem bankarskom poslovanju kao preduvjetu pouzdanog partnerstva i financijera srednjeg i malog poduzetništva . Povratiti monetarni suverenitet i financijsku stabilnost i ostvariti učinkovitu monetarnu politiku kao preduvjet ponovnog oživljavanja gospodarstva i smanjenja nezaposlenosti.  Također i zaštititi ugrožene nacionalne interese, kao i privredu i građane od domaćih i stranih monopola. Napraviti strategiju razvitka koju neće određivati ni moć moćnika ni moć kapitala, niti njihove aparature, već domaći stručnjaci koji će uzeti u obzir specifične uvjete i potrebe svoje zemlje koristeći se i tuđim pozitivnim primjerima i iskustvima razvojnog procesa, vodeći pri tom računa da svi slojevi stanovništva, a osobito siromašni slojevi uživaju plodove ekon.  napretka.

Preduvjet ostvarenju tog cilja je razvlaštenje vazala i protagonista neokolonijalne globalizacije i sistema neoliberalne ekonomije bazirane na teorijama protagonista tržišnog fundamentalizma. I ne samo njihovo razvlaštenje nego i pokretanje kaznene istrage protiv svih odgovornih za slom ekonomske moći RH, materijalno siromaštvo i bijedu, za ostvarene eksploatatorske proizvodne odnose, za dovođenje građana RH u položaj neokolonijalnog ropstva i njihovo pretvaranje u objekt pljačke i surove eksploatacije, ili kratko rečeno potpuno ugušenje Hrvatske.

Također je preduvjet oživljavanje i reafirmacija svih društvenih segmenata koje je globalizacija i njeni vazali izolirala, ušutkala i ugušila, kako bi mogla očuvati ovaj izrabljivački i totalitarni društveno-politički sistem. Riječ je o alternativi koja u Hrvatskoj postoji.

Priželjkivanih promjena i uspjeha u RH neće biti bez potrebnog organiziranog otpora i borbe spram bezumnog zla koje terorizira i besramno izrabljuje, koje nudi samo privid uspjeha, a u biti je velika laž, prijevara i zamka. To zlo nije nama neizbježno i može ga se kvalitetno pobijediti, no jedino borbom protiv jarma i diktata  može u tami koja okružuje zasjati svjetlo slobode. Na to se jasno ukazuje i po proroku Izaiji ( Izaija 58, 9-10).

Međutim je problem i svojevrsni paradoks da je u Hrvatskoj pored mnogih “vrlih“, “dičnih“ i “kreposnih“  hrvatskih muževa najgovorljiviji zagovornik konkretnog demokratskog otpora i borbe Demokratska stranka žena!