KAO IZ RAJA DOŽIVLJAJ

KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Od Božića, otkada nam je župnik podijelio prijevnice za primanje mladih tijekom Susreta hratske katoličke mladeži u Sisku, trajala je priprema samo za njih, barem kod mene. Na prijavnicama smo napisali … četiri cure i ako zatreba pomoć oko njemačkog ili engleskog, tu smo. Mislili smo, doći će možda netko iz daleka, nikad se ne zna. I ima još mjesta, ako zatreba, za još mladih. Jer se kasnije uspostavilo, da se još puno njih i naknadno prijavilo.
Kod mene u posebnom ulazu, mala garsonijera u dvorištu. Užurbano se radilo, da bi sve bilo gotovo do svibnja.
I oko nje se radilo. Betonirala se u voćnjaku mala površina, gdje budu sjedile po noći, sadilo se cvijeće, da bi cvalo kada one dođu, ukrašavali se zidovi, pripremala se izložba starina u podrumu, da ju vide, oblačila se krevetnina, kupovalo se kuhalo i peklo.
Mislilo se na kozmetiku, čaše i higijenske potrepštine. Spremali se mali poklončići.
Hrvatski glas Berlin, nam je pripremio PRESS propusnice, za izvještavanje i slikanje tog svečanog događaja u Sisku, koje smo mogli podići u biskupijskoj ustanovi.
I onda se danima prije još planiralo i čistilo …vrt, dvorište, auto i kuća.
Išlo se na svaku misu, da se ne bi nešto propustilo od najava događaja.
Od početka je išlo teško sa smještajem u selu, kao i sve obično u početku kod nas, ali na kraju je ipak sve funkcioniralo. Župnik je stalno molio za još prijava i primanja mladih jer  …oni su skromni, ne treba im puno, imaju svi vreće za spavanje, pa uzmite ih, potrebno je samo pripremiti večeru i doručak.
Jedini propust po mome, je bio kod mene, što nisam odmah rekla da Berlinčani dođu u Stružec, i to mi je jako žao, jer ovakovo nešto neću sigurno više nikada doživjeti. Ovako lijepo. Posebno.
I onda  …konačno je došao i taj dan. Subota. Prvi dan Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku 2012.
Supruga sam odvezla u Sisak na snimanje, a ja se vratila na dovršavanje radova. U 21, 00 sat smo pred domom, trebali dočekati svoje  mlade, ja svojih četvero.
Dođe bus, i ja dobijem samo dvije cure iz Zagreba. Malo sam razočarana, moje druge dvije cure su se vratile u Zagreb.
Pa dobro. Pokupim ih i odmah s njima kući, malo je tu vremena.
Zadivljene su kućom, dvorištem i “svojim” apartmanom. Kada su ušle u kuću, stol pun, stale su i zahvaljivale se.
Najele se i pitaju …da li smiju još van sa kolegicama, i kuda se može otići.
Nakon tuširanja uzele su svoje ključeve i otišle sa svojima i našima u život. Pitale su do kada smiju ostati, na što se muž pogurne i veli …“do kada vam je mama dozvolila!”
Drage su cure …Zrinka i Ana. Još malo pa su punoljetne. Od jedne su roditelji profesori. Tata slika i ima atelie u Zagrebu. Pohvalile su i moje slike i upisale se u knjigu utisaka, koju sam pripremila kraj kreveta. Tu su mi ostavile i svoj e-Mail, pa ćemo se čuti, obećale su.
Iduće jutro buđenje u 8,00 sati, no cure spavaju i ne bude se. Zovemo ih, kažu … još pola sata, umorne smo.
A onda doručak i opet zahvaljivanje i čuđenje …ne znam čemu, pa i mi na selu svi dobro živimo.
Kada sam par dana prije toga bila u ambulanti, slušala sam žene kako pričaju o tom događaju. U susjednom selu se u domu slavila zabava sa svim mladima  a Popovača je dočekivala svoje, kao svatove. Pričale su žene …kakvu ćeš ti salatu napraviti, da ja ne bi napravila istu. Jedna je rekla …ja sam toliko uzbuđena, jer mi je ovo prvi puta, da ne mogu spavati. Baš slatko.
U nedjelju poslije doručka, malo smo curama ispričali povijest Strušca i poslikali se skupa, za uspomenu.Odmah smo im napravili slike. Potom sam ih odvezla do autobusa, i vratila se doma, spremila i u crkvu, gdje će se oni nama predstaviti.
A to je bilo nezaboravno.
Ulazim u župnu, veliku crkvu. U njoj samo mladi …rijeka mladih sjedi …naša budućnost. Mirni su i kulturni. Divota, njih oko tri stotine!
Mi (neki) se stanemo sa strane, da ne pokvarimo tu jedinstvenu sliku za budućnost.
Misa je trajala tri sata, ali ni malo nije bilo dosadno, osim “predavanja iz prošlosti” koje je predugo trajalo.
Naš župnik je dobio toliko lijepih poklona, a meni je najljepša bila krunica, koja je bila tako velika, da ju je nosilo šest mladih.
Super! Nezaboravno!
Ručak za sviju …gulaš od divljači … koji su pripremili lovci Osekova, prijao je svima.
I tako je to u dva dana sve prošlo. Hvala svima za ovako lijepe trenutke. Sve je bilo kao lijep san. Kao iz raja doživljaj.