Iz naše arhive/ objavljeno 20.05.2014.
Dubravka Borić
To je izvor bogat, čist i lip,
ča mirno se gibo
sa zloton optočenon
zvonih melodijon.
.
To mužika je bonace ča miruje,
zibje se, mriško,
pado i penje
s’ osekon i plimon.
To pramaliće mi zeleno
ča cvate od sunac- istoka
u kapji zorie, u kapji rosie,
i rudi iz dubinie svakega, i pra- oka.
Zno bit bosa noga u krojievstvu droč,
uka bolesnega juga,
zvižjonje bure u mrklon noći,
glos kukviž iz tmine u ruševini…
Jazik mojie matere
ni cvit ča vitar ga pustoši!
To je cvit pod baldakinon
ki te vrhu brda obasuta svitlon,
od iskona čisten vrilu vodi.
Manje poznate riječi:
jazik- jezik
ča- što
bonaca- mirno stanje morske vode
pramaliće- proljeće
sunac- istok– sunce koje izlazi
krojievstvo- kraljevstvo
uka- huka
zvižjonje- zviždanje
glos- glas
kukviža- kukavica
ruševina- ruševna kuća
ni- nije
ki-koji
vrilo- vrelo, izvor
Nije mogla brže bit objavljena! Hvala.