KOLUMNA POVODOM
piše: Sandra Marelja Muić
Zabavni politički program radio prekovremeno ovaj tjedan, ovaj put iz ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Opet jedan monopolist zauzeo medijski prostor, nakon onog poker face šutljivca iz suprotne stranke, zaskače nas ovaj baby face iz svakog glasila. Ima ga više nego Justina Biebera. Jedan od nekadašnjih mladih stranačkih lavova došao na svoje i riče kad god može, pogotovo odnedavno iz svoje ministarske fotelje. Inicijative i akcije zbilja kronično manjka , ali je sigurno bolje kada se oboje odvija u dobrom „tajmingu“ i u dogovoru sa svima onima s kojima bi se već trebalo dogovarati, a ne djelovati kao Zagor iz stripa.
Od velike galame na ispit iz hrvatskog jezika ostade samo propuh. Ministru tutnuše pod nos da samo desetak posto učenika nije točno rIješilo pitanja. Što sad? Zajapurio se on neki dan, iznapadao sve i svašta, udavio se iza one kravate žustro izlažući svoje interventne namjere. Naglasak na „svoje“, jer mi do sada sve djeluje vrlo samoinicijativno kod dotičnog od kada se latio tog posla. Ilustrativno za to je i ondašnji ulazak u verbalnu boksačku arenu sa nogometnim kadijom iz Maksimira ( baš fali, njie odavno provalio ništa), ali mi ne osta u pamćenu je li to bilo neriješeno ili predano, do tehničkog knockouta-a nije sigurno došlo, koliko znam.
Ma, sve to pozdravljamo , tako srčano zauzimanje za đake i kvalitetu (možda i za svoju stolicu i buduće birače , ne znam), ali ne u stilu akcijskog trilera. Izbezumljena struka i bezbrojna vijeća iz te iste, odbori i komisije jer se ovaj navedeni nije konzultirao s njima prije mega izjava o ponavljanju, promjeni, preispitivanju provikanog testa, a izišao na sav glas s time u eter.
To je za ove nesretnike koji su učili i strepili, kao i za njihove roditelje ispeglanih živaca kao da ste im usred meditacije pustili dionicu heavy metala. Niti znaju više gdje su, niti šta su. U vremenima kada će prosječan osnovnoškolac u slučaju požara prvo spašavati daljinski, a srednjoškolac svoj iphone akrobatski je pothvat razvlačiti one koji su sastavljali test i umetnuli pitanje o Juditinom prstenu, koje se, eto , pokazalo kamenom spoticanja. Kog vraga joj Marulić nije dao kakav pravi gadget, recimo neki usb sa swarovski kamenčićima, toga bi se djeca odmah sjetila, a ne nekakvog staromodnog prstena?!
Zaletio se ministar kao na završnom satu plesne škole kada se pokazuju naučene figure. U laganoj rumbi oko starosne dobi profesora, lepršavim foxtrottom oko polugodišnjih ocjena i domaće zadaće, te energičnim marširanjem u paso doblu kod državne mature. Svako nekoliko dana najava nekog pothvata, svako malo izvođenje nove plesne figure. Pitam se hoće li dogurati do minuetta?!
Svi oni koji odgajaju djecu da bi se radovali svijetloj budućnosti, redovno se protresu u tom svom plemenitom nastojanju s nekom novom pukotinom u sustavu. Šta će znati, koliko će znati- šta će to vrijediti i čemu …uz tolika stalna previranja i nestabilnosti , uz toliko nekohezivnih akcija od onih koji su odgovorni?
Iako malo tko može komentirati školstvo stručno i utemeljeno, gotovo svatko u hrvatskoj javnosti može osjetiti žalost stanja u tom sustavu i žalosnim ga čini spoznaja takve budućnosti. Neka svi ovi šta su grijali stolicu ipak imadnu koristi i veselja od toga, a nama koji smo ta vremena ostavili poodavno iza sebe, neka ministar onako dušebrižnički staloženo slaže kako će sve biti u redu i da nema potrebe za uzrujavanjem.
Gospođo Sandra
Sa Hrvatskim jezikom dosada imali su problema mnogi Ministri..pa i neki drugi političari i književnici.
Zato ću vas rado citirat sa ovim vašim zadnjim zaključkom.
Iako malo tko može komentirati školstvo stručno i utemeljeno, gotovo svatko u hrvatskoj javnosti može osjetiti žalost stanja u tom sustavu i žalosnim ga čini spoznaja takve budućnosti. Neka svi ovi šta su grijali stolicu ipak imadnu koristi i veselja od toga, a nama koji smo ta vremena ostavili poodavno iza sebe, neka ministar onako dušebrižnički staloženo slaže kako će sve biti u redu i da nema potrebe za uzrujavanjem.