E, TO PREKRASNO ZAGORJE

KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
foto: Alfred Matijašević
Donja Stubica/ E, to prekrasno Zagorje! Nisam u njemu bila preko 10 godina. Očarala me njegova ljepota, čistoća i priroda. Nešto prelijepo. Gledam, pa se čudim …zašto su se moji odselili iz Mokrica pokraj Donje Stubice u Moslavinu? Moslavina je ostala u razvitku, izgradnji i prirodi. Zagorje je otišlo daleko, u Evropu. Ceste s kružnim tokovima, ležeći policajci na svakom mjestu, uređene grabe i dvorišta, prekrasne kuće i poslovni objekti. A da ne govorim o Stubičkim toplicama i drugim poznatim mjestima. Jednostavno mi je stao dah.
Ljudi veseli, gostoljubljivi i srdačni …prilaze ti iako te nikad nisu vidjeli. Pitaju otkud smo i žele nam dobrodošlicu.
A dogodilo se to ovako …KUD Donja Stubica bio je kod nas u gostima na našem “Moslavačkom proljeću”. Zauzvrat su nas odmah pozvali k sebi. Jučer smo velikim autobusom krenuli u Zagorje, u pola tri po podne. Lijepo smo se smjestili, počeli s pjesmom, a nije šefica zaboravila na viski, kojeg je pofalilo, niti kifle, sok i bombone.
Vozimo se autoputom do Zagreba, a onda skrenusmo put Zagorja. Već poslije Zagrebačke gore, osjeti se promjena u prirodi. Mali brežuljci, male livade zasađene kukuruzom, a veća polja se talasaju ražju i pšenicom. Kućice lijepe, staložile se po bregovima. Ima i vila i velikih objekata. Očito se vidi blizina Zagreba, dobro radi razmjene  poljoprivrednih dobara. Padnu mi na pamet, kumice koje su nekada, svako jutro nosile na glavi košare u Zagreb na plac i plavi šinobus “Samoborček” koji ih je vozio uskom prugom.
Nakon dva sata vožnje skrenusmo u prekrasno srce Zagorja. Sretna sam, što se moja mama rodila baš tu, u Mokricama, pokraj Donje Stubice …na ja …malo dalje. Najradije bih tu i ostala, da me ne vuče srce u taj moj Stružec, uvijek tamo. Kada smo prošli pokraj Stubičkih toplica, nisam se mogla nadiviti parkovima i zraku. Tu se zaista lakše diše. Dođite dragi Berlinčani ovamo, vidjet ćete što je “Kura” (toplice). Vanjski bazeni i topla voda ozdraviće vas sve.
Došli smo autobusom pred školu i smješteni smo u razredu, a na ploči je pisalo: “Dragi gosti, molimo vas da poštujete kućni red i čistoću!”
Spremamo se, oblačimo nošnje, a na klupe nam donesoše soka, kolača i vode.
Odlazimo van u prirodu i čekamo da se oformi povorka za mimohod, koji je vodio do crkve. Pred crkvom Presvetoga Trojstva – nas 10 KUD-ova – od Šibenika do Donje Stubice, pozdravili su mjesni župnik i predsjednica KUD-a “Stubica”. Kod toga je dizalica digla visoko u zrak sve fotografe, da bi skupna fotografija bolje uspjela. Mi ćemo nastupati peti, a na kraju su nas metnuli na deveto mjesto, kažu “konac djelo krasi”. Bio je to uspješan i lijep nastup, mada je uvijek trema prisutna. Bojimo se da netko ne pokvari.
Poslije nastupa smo pozvani za “švedski stol” koji je bio pun odojka, restanog krumpira, grah salate, kolača i pića. E, kako je to prijalo u ovom pitomom kraju! Neopisivo!
Nakon toga – ples, ples i opet ples, ma te kalorije je trebalo odmah na licu mjesta potamaniti.
Kući smo došli u tri ujutro.
Hvala domaćinima.
Hvala našoj “šefici”, što se brinula i o nama “starijima”.