Dubravka Borić
Ko vapuor san niza kalu burdižala
i , rad’ gulozarije, zaboravila
ča me no mater
u barba Jokinu butigu bila poslala.
„Ivo, doj tuon molon
dvo- tri bombuona, od cukra de uorza.
Odovno tuot stoji…
…po neka grie doma! „
Ko vapuor san,
opet burdižala
i mater me već s vrot
za biru pitala.
Sve je spriemila
da kruh zamisi.
Jo mučin, a na:
„A mi je donila nisi?“
Nose trčen kalon.
Ne zadijedu mi piete.
U mislima mi: jabuke,
krokonton zalivene,
bagulini bili sa crvenin induroni,
a u caklenon boci,
opet m o j i,
„od cukra de uorza“ bombuoni.
IX.2002.
Manje poznate riječi:
gulozarija- slatkarija
Joko- muško ime, Jakov
butiga – dućan
bombuoni od cukra de uorza- bomboni od karameliziranog šećera (slatki prozirni žuti kvadratići)
vapuor- parobrod
burdižat- jedriti (ovdje u prenesenom značenju: trčati)
ča- što
barba- oslovljavanje starijih muškaraca od strane djece
tuon molon- toj maloj
tuote- tu
grie-ide
doma- kući
mučat- šutjeti
‘na- ona
bira- kvasac za tijesto
kala- uličica pokamenjena oblucima
zadit- zapinjati
iete- pete
bagulin- štap ( ovdje: šećerni štapić ukrašen kosocrvenom crtom )
induron- ukrašen
cakleno- staklena
Nema, nema Dubravka, tražili smo. Ali, eto, ima u vašim pjesmama kao uspomena.
Lijep pozdrav!
E, nisu to ti bomboni, ali kad više oni nigdje ne postoje, dobro ste poslali i te.
Lijep pozdrav.
Dubravka