PRIČA S POŽUTJELE SLIKE

Kratka pisma iz domovine
piše: Marija Matijašević

Stružec/ Požutjela slika. Stoji već dugo na mojem radnom stolu. Slika mojeg IV. razreda. Stalno ju gledam i prisjećam se davnih, lijepih školskih dana. Od četvrtog razreda se dalje išlo u školu u Popovaču. Što nas tamo čeka? Nova škola, puno učitelja, puno predmeta. A što je bilo najteže?  Putovati!  Do Popovače je bilo 7 km. To znači, tko nema bicikla, a malo ga je tko imao, mora pješice. Tako i ja …pješice! Ubrzo je tata kupio stari biciklin “Rog”, pošto se zaposlio u tišljarskoj radioni, u Petrinji. Tako me tata, vozio biciklom u školu. Već nakon polugodišta, dobili smo đački autobus, koji nas je sve vozio u školu. A u tom autobusu je bilo jako veselo a ne kao danas. Mi pjevači smo sjedili naprijed, na unutrašnjoj haubi, i cjelim putem pjevali. Do škole i natrag. Naša su mjesta, nas uvijek čekala. Nas pet -Marica, Marija, Drago, Ljubo, Ivo.
Vozač je bio zgodan, malo podeblji i crven u licu. Čini mi se, da se zvao Žnajder.
Čim bi završila nastava, u obližnjem parku smo se ljuljali, na dvjema njihaljkama ili smo se jako vrtili na vrtuljku. Ili smo pak, iza škole na igralištu igrali graničara.
Malo je tko imao novaca, recimo za sladoled. Ako ga je netko i imao, taj je imao i puno “trenutačnih” prijatelja.
Kada bi završila nastava, onda bi svi posjedali u bus, pa kući.
Ovdje u selu u školi, je bilo ljepše i mirnije. To se vidi i na slici. Veseli i već ljepše obučeni, nego na onoj slici, od mojeg I. razreda.
Dečki su se sredili, sa čistim vestama, na koje su izvadili svoje kragline. Curice su dotjerane i lijepo počešljane.
Učiteljica Silva Mudrovčić bila je stroga. Kada bi šibom udarala po skupljenom jagodicama na prstima, tako bi jako udarala, da se morala nagnuti na stranu i stisnuti svoja tanka usta. Kod toga bi joj uvijek pukla šiba.
Na ovoj slici, je i moja prva ljubav, drži mi cvijeće pokraj glave. A ja sam ona velika cura u narodnoj nošnji, s dugim kečkama i frkom na glavi.
Šest nas je, od naše generacije …tako se i zovemo kada se sretnemo:- Generacijo! …sada ostalo u selu. Drugi su se raselili. Kad se sretnemo, uvijek dugo pričamo o školi.

P.S. Od dvije curice u nošnji na slici, ona lijeva sam ja.