tekst i foto: Sonja Breljak ...foto album ispod teksta
Wilmington-New Jork -Frankfurt-Berlin/Bio je prošao već koji mjesec jeseni prošle godine, netom smo završili dopisivanje s našom Andrejom Vidović koja je boravila jednu socijalnu godinu u Južnoafričkoj Republici te napravili s njom predivnu večer naslova Moja Afrika, kad saznadosmo kako je 17 godišnja Antonija Tustonjić otputovala u daleku Ameriku, točnije u Wilmington, na jednu školsku godinu u organizaciji i uz stipendiranje Ministarstva vanjskih poslova Njemačke. Pa proletje još koji mjesec dok smo susreli Antonijinu mamu Roziku, pokupili Antonijinu email adresu, sprijateljili se na faceboku, ponudili suradnju pa primili pristanak i na kraju i dočekali prvo pismo naše Amerikanke. Onda su potekli tekstovi …petnaest njih …o putovanju i rastanku …dolasku u Ameriku, razlikama u školskom sustavu, domaćinima, običajima, proslavama, načinu života, vjeri, čežnji …
Sad …evo jučer …na adresi Stressemannstr. 66 …znat će berlinski Hrvati …tamo gdje je nekada, 30 i više godina bila Hrvatska katolička misija Berlin …iza zatvorenih vrata i uz ugašena svjetla, čekamo da mama Roza koje je pred kćerku išla u Frankfurt, na „prevaru“ Antoniju dovede na Party iznenađenja. Pssst …psssst …nas tridesetak odraslih, mladih i djece, pokušavamo biti mirni …vrata se otvaraju, poviruje Antonijina glava i …ostalo je bilo teško i fotografirati a teško i opričati i opisati.
Bilo je radosti, suza, zagrljaja …rođaka, školskih prijatelja iz St. Franzickus gimnazije, prijatelja iz HKM i Zbora mladih …Mateja, Ana, Marija …tu je i harmonika, jela i pića koliko voliš …dobrodošla Amerikanko …piše na zidu i na velikoj torti koju je načinio školski prijatelj Roberto. Antonija je zbunjena, radosna, razdragana, umorna, sretna … Uspjevamo načiniti puno fotografija, poigralo se i zapjevalo u to ime …
Naše je dijete eto stiglo doma. Naša rubrika Das Tagebuch aus Amerika ispunila je svoju ulogu …pratila na dugu i daleku putu, dopratila kući. Gotovo je s ovom rubrikom za sada. No, kad malo predahne, odmori, sabere utiske …javiće se Antonija. Ispisat će …kako je bilo, kako je sad i kuda dalje.
Zagrlismo. Poljubismo. Zahvalismo. Kad se malo „slegnu“ doživljaji, razni jezici pronađu svoje mjesto u glavi i Antonija odmori, stane čvrsto nogama na tlo, načinićemo s njom novi susret, naše Pola ure kulture. Vrijedi čuti kako je bilo Antoniji u Americi. Iz toga svi zajedno možemo puno naučiti. Ostavismo to za kraj ljeta, za početak nove školske godine.
Za sada …draga Antonija, u ime uredništva, suradnika i čitatelja Hrvatskog glasa Berlin koji su te kroz tvoju rubriku i tekstove pratili na putu …dobro nam došla!