KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Himna, grb i zastava spadaju svakako u “najsvetija obilježja” svakoga naroda. Ima dosta naroda koji tih obilježja ni nemaju. Međutim, hrvatski narod odavno ima te svoje nacionalne znakove; ta tri svoja narodna obilježja. Nacionalno svjesni i slobodni narodi koriste svaku prigodu istaknuti ta svoja “sveta obilježja”, najčešće isticanjem zastave sa grbom a u posebno svečanim prilikama i pjevanjem himne. Vrlo često čujemo pohvale na račun naše himne za koju mnogi kažu da spada među najmilozvučnije i najljepše himne svijeta. Naša trobojnica s grbom ima ogromno značenje za sve Hrvate u domovini i izvandomovinstvu jer za nju su kroz stoljeća, a pogotovo u Domovinskom ratu, ginuli i svoju krvcu lili najbolji hrvatski sinovi i kćeri.
Iz godine u godinu svjedočimo jednoj žalosnoj i zabrinjavajućoj činjenici koju se pokušava, ali ne uspijeva suvislo objasniti. Naime,svake godine prigodom državnih praznika sve manje je izvješenih hrvatskih zastava na balkonima ili pročeljima naših stanova ili kuća. Tako je bilo i prije tjedan dana na veliki nacionalni praznik Dan državnosti za kojega mnogi ni ne znaju zbog čega se slavi. Da zbrka bude još veća,dosta je onih koji su zbunjeni pitanjem zašto slavimo Dan domovinske zahvalnosti ili Dan neovisnosti pa vrlo često, misleći da je sve to isto, odmahnu rukom i zamole anketare da ih puste na miru jer imaju dosta svojih briga.
Ima i takvih koji kažu da se je u propaloj Jugi na balkone ili pročelja kuća moralo stavljati zastave i druga komunistička obilježja, ali danas, u slobodnoj Hrvatskoj ne mora jer nema više milicijske represije, ispitivanja i straha od progona. Kaj god! Zabrinjava (prešućivani) podatak da mnogi neisticanjem državnoga stijega prkose vlastima (bivšim i sadašnjim) koje su visokim porezima, nametima i sve većom nezaposlenošću očajnike stjerale u pučke kuhinje a mnoge na prosjački štap.
Pa ipak,unatoč teškoj gospodarskoj, socijalnoj i moralnoj krizi, moramo se svi skupa zapitati; je li za to kriva domovina, jedna od najljepših zemalja koje je Bog stvorio i dao na upravljanje hrvatskome narodu? Je li domovina za nas, zaista, teško i nerješivo pitanje?
Domovina nije ni HDZ-a, ni Kukuriku koalicija a bome nije ni HSP-a i HSS-a. Domovina smo svi mi pak je, kao djeca, trebamo voljeti a kada zaplače tješiti kao rođenu mater. Kada nam je teško i više ne znamo kamo bi pošli, domaja nas voli i prigrli na svoje skute, s nama plače i veseli se svakom našem uspjehu. Što joj dati, kako se zahvaliti? Svojim djelima pokažimo da smo dostojni njezinoga imena a obradovati je možemo malom, svakogodišnjom pažnjom; ponosno istaknimo i ljubimo najdraže joj boje -crven, bijeli, plavi!
Voljenoj domaji, Lijepoj našoj, darujem pjesmicu “Kak slavonska snaša”:
Lepa si, lepa
domovino naša,
ličeka črlenih kak slavonska snaša.
Na Griču bregu
Zagreb stoji,
navek ostal bu beli,
nikog se on ne boji.
Prek Slemena,
Zagorje naše,
rukice širi,
pajdaše zove-
dojdi mi,dojdi
dragi prijatel
bume ga spili,
domaću zapopevali:
Lepa si,lepa,
domovino naša,
ličeka črlenih
kak slavonska snaša.
Črlen,beli,plavi
ponosno se vije,
vekovima za nju
Hrvat krvcu lije.
E, moj Ivek kad bi joj svi posvetili pažnju naša bi hrvatska izgledala kao Švicarska, ali se valjda oni koji o njoj ne brinu boje da bi se u takovoj lijepoj Hrvatskoj izgubili.
Ivek slažem se !
Domovinu bi nam trebalo više,osim voljeti i ozbiljnije shvatiti..uređivati je i oblikovati.Jer ona nam je jedna, jedina, a zove se, bila ona u Europi i Svijetu uvjek Hrvatska.